Iako su Holivud i mas-mediji kreirali sliku o ajkulama kao mašinama za ubijanje ljudi, statistika neumoljivo otkriva da je zapravo čovjek predator ove vrste a ne obratno. Takav „odnos snaga“ potvrđen je i na crnogorskom primorju.
Ajkule usmrte godišnje u prosjeku 12 ljudi. Ljudi ubiju u prosjeku 11.417 ajkula na sat. Stradalničku sudbinu imaju i morski psi koji pokušavaju da se skuće u crnogorskom akvatoriju. Dugo vremena, crnogorsko podmorje bilo je „obećana zemlja“ za ajkule Mediterana koje ne zahtijevaju previše toplu vodu. Naročito za malu vrstu ove porodice riba koju na jugoslovenskoj strani jadranske obale zovu pešikan (od pescecane što na italijanskom znači ajkula).
Kada je na crnogorskom primorju, krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, počeo masovni ribolov kočama (specijalni ribarski brodovi sa hladnjačama i mehaničkim sistemimima za bacanje i izvlačenje mreža), pešikani su tretirani kao škart ulov. Posade prvih koča kojima je matična luka bila u to vrijeme tek sagrađena marina u Baru, nakon svakog lova izbacivale su mrtve pešikane u vodu.
Za mještane to je bilo sasvim novo iskustvo pošto su odjednom dobili priliku da svakog dana posmatraju na dnu marine na desetine malih ajkula, teških u prosjeku po nekoliko kilograma ali izgleda gotovo kao ona čuvena iz Spilbergovog blokbastera
„Jaws“. Sve dok taj prizor nije zgrozio nekoliko putnika namjernika iz Italije.
Zgražavanje nije bilo posledica sumorne slike malih morskih pasa koji su se raspadali na dnu marine, već iskustvo koje ribolovci sa prvih koča na Južnom Jadranu nisu imali – ova vrsta ribe u većem dijelu Mediterana tretira se kao vrhunski specijalitet!
Naravno, upoznavanje crnogorskih ribolovaca, mahom brdskoplaninske porodične tradicije, sa ovim detaljem okrenulo je odnos prema pešikanima za 180 stepeni. Na njihovu štetu. Vrsta koja je do tada bila kolateralna šteta ribolova barskim kočama, postala je ciljani plijen jer su Italijani odmah organizovali uvoz ove ribe uz ugovor o kupovini kompletnog ulova!
Uporedo je pešikan kao delikates počeo da masovno zauzima mjesto i na trpezi lokalnog stanovništva, pošto je iz Italije stigla i specifična receptura za pripremu ove ribe (prije pečenja, fileti oguljene ajkule odstoje noć u specijalnoj marinadi kako bi se „ubio“ opori miris).
Sudbina ove male vrste ajkula nakon što je na velika vrata stigla i na trpezu crnogorskih primoraca brdskoplaninskog porijekla mogla bi da se opiše jednom riječju: „Genocid“. Nakon samo dvije godine od početka masovnog lova na pešikane, naime, ovi maleni morski psi gotovo su nestali iz crnogorskog podmorja.
Iskustvo sa pešikanima, promijenilo je i odnos crnogorskih ribolovaca prema onim krupnijim ajkulama. Do tada tretirane kao morske nemani, postale su unosni plijen u očima lokalnih ribara, naročito onih povezanih sa ribljim restoranima na glasu u kojima se meso ajkule nudi kao specjaltitet kuće.
Podrazumjeva se, nisu baš svi morski psi koji obitavaju u crnogorskom akvatoriju jestivi. Recimo tzv. “glavonja“ ima ekstremno otrovnu jetru zbog čega su poznati ribari iz Tivta Lakićevići prošlog ljeta jedan primjerak ove vrste težak 150 kilograma vratili u more.
Takva sudbina nije zadesila i rijetku atlansku ajkulu koja je skončala na 14 milja od obale Bara u mreži čuvenog ribara Zorana Milovića Toša u zoru 5. avgusta 2011. godine. Ovaj „kapitalac“ završio je (uglavnom) na trpezi „ribarskog gnijezda“ kod Rajka Orlandića na vrhu barske marine. Prije nego je počinuta na roštilj, Tošova ajkula obišla je stranice gotovo svih listova regiona.
Iako je najbolji poznavalac morskih pasa u ovom dijelu Evrope, doktor biotehničkih nauka Alan Soldo, na osnovu slike identifikovao Tošov spektakularni ulov kao primjerak tzv. atlanske ajkule, koja je potencijalno opasna po ljude ali nikada ne prilazi obali, njeni egzekutori tvrde da je riječ o istoj vrsti morskog psa o kojem je Spilberg 1975. snimio svoj kultni film.
„Klasična bijela ajkula. Imala je tri reda zuba. Mogu da pričaju što oće“, komentarisala je u glas družina ribolovaca koji se redovno okupljaju kod Orlandića.
Lovac na „jedinu ikad izvađenu bijelu ajkulu u Crnoj Gori“ naizgled je nevoljno, nakon što mu je odbijen zahtjev da mu intervju bude plaćen, počeo svoju verziju priče o spektakularnom ulovu od prije tri ljeta.
„Ajkule ne mogu da žive dugo kad se uhvate u mreži. Kad smo ovu izvukli bila je praktično mrtva. Davala je neke znake života pa sam pokušao da joj dam vještačko disanje usta na usta, ali ništa nije pomagalo… Izdahnula nam je na putu ka marini“, prisjetio se Tošo.
Legendarni ribolovac, roker i svojevremeno prvi hipik u Baru, razjasnio je i zašto na fotografijama Anta Bakovića koje su prije tri godine obišle region, nije bilo i njega pored ajkule, već samo kolege ribara Erša Begzića.
„Mi Šušanjani ne volimo da se pojavljujemo u medijima kao Starobarani, pa sam prepustio svu slavu Eršu. Poslije mi je bilo malo krivo, jer smo ajkulu, ipak, izvadili mojom mrežom, zajednički i na mom čamcu. Ali već je bilo kasno, Eršo je postao zvijezda dana“, ispričao je uz šeretski osmjeh Tošo.
Milović je imao ponudu da ajkulu proda jednom Rusu koji je želio da je preparira. Umjesto toga, završila je na gradelama Rajkovog roštilja…
„Rus je tražio da mu je donesemo u Beograd. Nudio je lijepe pare. Ali taj transport je bio toliko komplikovan da sam odustao i onda nam nije preostalo ništa drugo do da pojedemo monstruma“, zaključio je Tošo.
Na njegove riječi nadovezao se Orlandić pokazujući rukom na sto: „Napiši, pojeli smo ga ovdje kao vukovi“.
Šta povezuje Republiku Ugandu sa Buljaricom, jednim od poslednjih bisera netaknute prirode na crnogorskoj obali Jadrana? Odgovor je: plaža “Kampala”, nazvana po prijestonici države smještene u samom srcu Afrike.
Minulih dana brojne javne ličnosti, poput pjevača Đanija i MC Stojana, pozivale su na “vruće druženje” na ovoj plaži. Pažnju javnosti privuklo je i za naše prilike neobično vjenčanje na pjeni od mora “Kampale”, koje je privuklo pažnju brojnih medija.
Od vlasnika “Kampala beach” koji je zamolio da ga ne imenujemo, uz simpatično objašnjanje da “ne želi da bude popularan”, saznali smo da je plaža dobila ime zbog prijateljskih veza sa Ugandom.
“Imamo velike prijatelje u Ugandi, veliku simpatiju prema ovoj državi i njenom narodu i to je bilo dovoljno da je na neki način promovišemo dajući našoj plaži ime po glavnom gradu Kampali“, objasnio nam je zakupac dodajući da se nada da će ubrzo plaža dobiti i posebnu dekoraciju povezanu sa egzotičnom afričkom zemljom.
Rastumačena nam je i kanonada najava poznatih pjevača da dolaze na “Kampala beach”.
“Nisu slagali, to su naši prijatelji i ljetos ćemo se zajedno kupati u Buljarici, naravno biće i pjesme i žurki, ali o tom potom. “, kaže zagonetno mlađani vlasnik plaže.
Nedavno je na “Kampali” gostovao poznati harmonikaš Marko Ćetković, a “ničim izazvane” žurke na pjeni od mora su uobičajena scena na ovoj plaži, smještenoj tačno po sredini po mnogima najljepše uvale na crnogorskom primorju.
Poslednje analize kvaliteta morske vode koju je odradio Institut za biologiju mora pokazale su da je morska voda u Buljarici odličnog kvaliteta. To je i glavni adut ove turističke lokacije već decenijama koje ima jendostavno objašnjenje: U zaleđu plaže u Buljaricama nema naselja, tako da nema ni kanalizacionih odvoda koji bi prljali vodu. Upravo zbog ovog detalja, ova plaža postala je omiljena kod turista ali i mještana Južnog Jadrana koji žele da se kupaju u potpuno čistoj morskoj vodi.
S obzirom da je plaža “Kampala” poslednje u nizu uređenih kupališta (otprilike na samom centru par kilometara duge plaže u Buljaricama), kvalitet vode je ovdje i najbolji.
Specifičnost ove plaže je i veliki razmak između ležaljki.
“Cilj nam je bio da gostima pružima maksimalan komfor i onu intimu koja je moguća na plaži. A kad dođe vrijeme za radovanje i đuskanje, sabijaćemo se“, kaže uz smijeh vlasnik “Kampale”.
Drugi adut “Kampale” je cijena ležaljki i baldahina koja je duplo ili troduplo jefitnija od plaža iz komšiluka u Petrovcu ili Sutomoru, od kojih je Buljaricu dijeli samo nekoliko kilometara. U treći – vruće žurke na pijesku, tek treba da se uvjerimo pa novu reportažu zakazujemo nakon prve koja se očekuje veoma brzo!
Gosti “Kampale” imaju u plažnom baru priliku i da isprobaju nadaleko čuvene kafe iz Ugande koje se za sada mogu piti samo na ovom mjestu!
U okviru Barskog ljetopisa, sinoć je na platou ispred Dvorca kralja Nikole održana promocija romana Vuka Martinovića “Ključevi dobra i zla”
Okarakterisan kao istorijski triler, roman je, prema riječima autora, jedna vrsta mozaika, sastavljen od tri prepletene priče, koje se odvijaju u tri vijeka, sve tri pisane na jezicima tih vijekova. Jezik 21. vijeka je moderan, u 20. je klasičan, a u 19. vijeku blago arhaičan.
Dvije storije odigravaju se na prostoru Crne Gore, a jedna u Vojvodini.
Jedan tragičan događaj spojiće njihove sudbine kroz vijekove. Sve ovo zapravo je fasada romana, naravno da su mnogo važnije poruke koje knjiga šalje i emocije koje donosi.
O ovom istorijskom trileru govorili su književnica Jasenka Lalović i autor knjige Vuko Martinović
„Knjiga pred vama je poput škrinje koja u sebi krije mnoge dugo čuvane tajne, bolne istine i pitanja koja nas lome u vječitoj borbi dobra i zla. Ne daje jednostavne odgovore, niti dopušta da ih naslutimo. Autor maestralno prepliće vremena, ukazujući na relativnost svakog trajanja, pa i onog koje se mjeri životima. Čvrsto ih uvezuje uz opomenu da sva naša uvjerenja o onome što jesmo, lako potre zapis predaka u nama. U ovom rukopisu pronaći ćete sve ono što određuje dobar roman iz pera onog ko je darivan snagom kazivanja predaka, ujedno talentom pisane riječi. Dugo su mi se pred očima smjenjivale slike njegovih junaka, jasno sam čula eho njihovih riječi. Kažu da valjanost nekog djela upravo tako provjeravamo. Odjecima koji u nama odzvanjaju“, kazala je na promociji Jasenka Lalović
Jednočasovna promocija je tokom cijelog trajanja držala pažnju brojne publike koja je uživala u ovom književnom tkanju na platou Palate koja krasi sve razglednice Bara.
Specifičnu notu promociji romana dao je veliki broj školskih drugova autora romana u publici, među kojima je bio i aktuelni ministar turizma i ekonomskog razvoja Goran Đurović.
Urgentnom akcijom pripadnika Koordinacionog centra traganja i spašavanja na moru, u čijem sastavu je i Uprava pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL), sa kruzera „Marella Explorer“ u ranim jutarnjim satima, zbog zdravstvenih problema, uspješno je evakuisana devetomjesečna beba.
„Naš tim je u 2 sata i 35 minuta primio poziv sa kruzera koji plovi pod zastavom Malte, da je devetomjesečnom dječaku, britanskom državljaninu, zbog zdravstvenih problema potrebna pomoć. Brod se u tom trenutku nalazio na 19 nautičkih milja od ulaza u Bokokotorski zaliv“, saopštio je za Radio Bar i Bar Info pomoćnik direktora UPSUL-a za sigurnost na moru, Žarko Lukšić.
Spasilački čamac SAR-1, sa posadom Jasminom Kokovićem, Markom Čejovićem i Ekramom Zaganjorom, uz koordinaciju MRCC operatera Nikole Čejovića i Bata Tomaševića, upućen je na hitnu intervenciju u Zaliv.
„U isto vrijeme obaviješteni su i Mornarica Crne Gore, SGP, Operaciono-komunikacioni centar (OKC) 112 i pozvan Zavod za hitnu medicinsku pomoć iz Tivta, da u marini Luštica Bay prihvati bebu. Tim za hitne intervencije je, slijedeći protokole, sve pripremio za bezbjedan vez spasilačkog čamca i transport mališana vozilom Zavoda za hitnu medicinsku pomoć“, priča Lukšić.
Posada spasilačkog broda je u 4 sata i 23 minuta preuzela bebu sa dva pratioca sa kruzera i uputila se ka marini Luštica Bay. U 4 sata i 40 minuta, uz asistenciju vatrogasne službe i medicinskog osoblja, dječak je bezbjedno predat na dalji medicinski tretman.
„Uz koordinaciju Pomorsko operativnog centra UPSUL-a i nekoliko službi, za nešto više od dva sata, beba sa zdravstvenim problemima je uspješno evakuisana sa kruzera, koji je potom nastavio putovanje ka odredištu u luci Kotor, a spasilači čamac SAR-1 se sa zadovoljnom posadom vratio u matičnu luku Bar”, zaključio je Lukšić.