Connect with us

Život

BBC: Brzo ćemo skinuti maske, ukinuti testiranja i mjere

Published

on

Bolest prelazi u endemsku fazu, vakcinacija će ubuduće biti neophodna samo za najugroženije, a paralelna pojava gripa i kovida ne znači nužno katastrofu.

Ko još u protekle dvije godine nije postavio pitanje “Da li je pandemija konačno gotova?” ili “Kada ćemo konačno moći da nastavimo sa normalnim životom?” Tako započinje velika analiza BBC-jevog novinara specijalizovanog za zdravstvene i naučne teme Džejmsa Galagera, koji odmah navodi da je on postavio oba spomenuta pitanja, pa nastavlja da bi odgovor na njih mogao biti isti: “Veoma uskoro’.

Sve je snažnije uvjerenje da omikron Veliku Britaniju gura ka samoj završnici pandemije. Ali, šta slijedi nakon toga? Virus neće magično nestati. Umjesto toga, moraćemo da se naviknemo na novu reč – “endemski”, što zapravo znači da kovid definitivno ostaje s nama.

Da li smo, stvarno, na pragu nove ere kovida i šta će to značiti za naše živote?

– Skoro da smo tamo, ovo sada je početak kraja, barem u Ujedinjenom Kraljevstvu – smatra profesor Džulijan Hiskoks, šef katedre za infektivne bolesti i globalno zdravlje na Univerzitetu u Liverpulu.

– Mislim da će nam se životi tokom 2022. gotovo u potpunosti vratiti na ono kakvi su bili prije pandemije.

Ono što se menja je naš imunitet. Novi korona virus pojavio se prije dvije godine u kineskom gradu Vuhanu i tada smo bili ranjivi. Bio je to potpuno nov virus sa kojim naši imuno sistemi nisu imali dodira, a nismo imali ni vakcine ni lijekove koji bi pomogli u borbi sa njim.

Rezultat je bio kao da je neko aktivirao bacač plamena u fabrici vatrometa. Kovid se svetom proširio eksplozivno, ali požar koji je izazvao ne može dovijeka goreti istim intenzitetom.

Od početka su postojale dve opcije – ili ćemo ugušiti kovid, kao što je to bio slučaj sa ebolom u zapadnoj Africi, ili će se sam primiriti ali i ostati sa nama dugoročno i pridružiti se čitavom nizu endemskih zaraza – od obične prehlade preko HIV-a, boginja i malarije do tuberkuloze – koje su uvijek prisutne.

Profesorka Azra Gani, epidemiološkinja sa londonskog Imperijal koledža, kaže da izraz “endemski” podrazumijeva život sa kovidom, ali bez restrikcija. Ona smatra da ćemo do toga doći “vrlo brzo”.

– Djeluje da je prošlo mnogo vremena do ove faze, ali od početka vakcinacije proteklo je samo godinu dana i već smo zbog toga slobodniji nego ranije – rekla je Gani, a prenosi “Jutarnji list“.

Jedino što bi moglo da poremeti ovakav razvoj situacije je pojava neke nove varijante korona virusa koja bi mogla da preuzme dominaciju nad omikronom i pritom izazove značajno teže kliničke slike.

Važno je reći, napominje Gani, da ako je zaraza endemska to ne znači nužno da je bolest blaga.

– Imamo neke stvarno opasne, smrtonosne zarazne bolesti koje smatramo endemskim. Boginje su bile endemske vijekovima, ali su svejedno ubile trećinu svih zaraženih. Malarija je endemska pa svake godine izazove 600.000 smrtnih slučajeva – upozorila je Gani.

– Endemičnost je upisana u ovaj virus – kaže dr Elisabeta Gropeli, virološkinja sa Univerziteta Sent Džordž u Londonu.

– Vrlo sam optimistična. Uskoro ćemo biti u situaciji da virus cirkuliše, vodićemo računa o zaštiti najugroženijih dok ćemo za sve ostale koji se zaraze to prihvatiti. Prosječnoj osobi neće se dogoditi ništa – pojasnila je ona.

Epidemiolozi, koji proučavaju širenje bolesti, neku zarazu najčešće smatraju endemskom kada je njeno širenje konzistentno i predvidljivo, kada nema iznenadnih eksplozija “slučajeva” kakve smo gledali u raznim talasima ove pandemije.

Kada je riječ o kovidu, već su vidljivi znaci da on postaje manje smrtonosan kako vreme prolazi a ljudski organizmi se “upoznaju” sa virusom i “uče” kako da se izbore sa njim.

U Britaniji građani su pregurali kampanju vakcinacije, buster vakcinu i četiri talasa različitih varijanti istog virusa.

– Kada omikron bude gotov, imunitet u Ujedinjenom Kraljevstvu biće visok, i to barem neko vrijeme – smatra profesorka Elenor Rajli, imunološkinja sa Univerziteta u Edinburgu.

Ali, visoka stopa zaraze dolazi sa visokom cijenom. U Britaniji je preminulo više od 150.000 ljudi. Ali zaraza je ostavila i zaštitu u našim imuno sistemima, navodi novinar BBC. Taj imunitet će s vremenom slabiti tako da treba očekivati da ćemo od kovida obolijevati i u budućnosti, ali i da će šanse da dobijemo teži oblik kovida biti sve slabije.

Profesor Hiskoks, inače član specijalne grupe britanske vlade za nove respiratorne viruse, kaže da to znači da ogromna većina zaraženih u budućnosti neće imati većih problema.

Curenje nosa i glavobolja

– Bila to nova ili stara varijanta, većini nas će, baš kao kad se zarazimo korona virusom koji izaziva običnu prehladu, curiti nos i imaćemo možda slabu glavobolju, a nakon toga ćemo biti OK – rekao je on.

Biće onih, najčešće u starijih i ranjivih, koji će umirati i od endemskog kovida. Tako da će svi morati da odluče kako će živjeti sa virusom i tom činjenicom.

– Ako imate politiku nulte tolerancije prema kovidu, onda nas čeka čitava lepeza restrikcija i ovo nije gotovo – kaže Hiskoks.

On navodi da u nešto težoj sezoni gripa u Britaniji imaju po 200-300 mrtvih na dan i niko ne nosi ni masku niti drži distancu.

To je, možda, linija koju bismo morali da povučem i kod kovida, pojašnjava Hiskoks koji ne očekuje nove lokdaune ili restrikcije masovnih okupljanja. Isto tako on misli da će ove godine masovna testiranja na kovid biti ukinuta.

Ono što je gotovo sigurno je da će vakcinisanje protiv korona virusa, ali samo za one najranjivije, svake godine biti realnost.

– Moramo da prihvatimo činjenicu da će sezona gripa ubuduće biti i sezona korone i da će nam to predstavljati određeni izazov – smatra dr Gropeli.

Ne možete da umrete dvaput

Ipak, još je neizvjesno koliko će teške zime biti i hoće li biti teže od uobičajenih s obzirom da i od kovida i od gripa najčešće umiru isti ljudi. Kao što je jedan naučnik rekao, podsjeća BBC, “ne možete da umrete dvaput”.

Rajli smatra da posle omikrona više neće biti potrebe za nošenjem maski, ali očekuje da će one postati “uobičajenije”, kao što je slučaj u nekim djelovima Azije gde ih ljudi samoinicijativno nose u većim gužvama.

– Izvjestan scenario je da nam životi neće izgledati mnogo drugačije nego što su izgledali u jesen 2019. godine, kada smo se svi prijavljivali za vakcinu protiv gripa – rekla je ona.

Novinar BBC upozorava da dobar dio planete, za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva, još nije u ovoj fazi kombinacije vakcinisanih i velikog broja zaraženih. To se najprije odnosi na siromašne zemlje gde vakcinacija još nije uzela maha, ali i neke države sa strogim zatvaranjima zbog čega imaju manji prirodni imunitet od Britanaca.

Svjetska zdravstvena organizacija jasno je stavila do znanja da će biti potrebno još vremena dok kovid ne postane endemska bolest.

– Za svijet je to još uvijek pandemija i akutna hitna situacija – zaključila je dr Gropeli.

Bar

Da se “Ribnikar” ne ponovi u susjedstvu, neophodan strateški odgovor društva i medija

Published

on

PIŠU: Teodora Đurnić i Vesna Ivanovska-Ilievska

Nakupljeni mentalni ili psihološki problemi, stres i traume, situacija u kojoj mlada osoba nailazi na nerazumijevanje porodice, vaspitni stil koji uključuje vikanje i batine, neki su od okidača koji djecu i mlade dovodi do izvršenja masovnih ubistava u školama, navodi psihološkinja Adriana Pejaković.

U maju ove godine se u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu dogodilo masovno ubistvo u kojem je trinaestogodišnji dječak pištoljem ubio devetoro djece i čuvara škole. Posle toga i u školama u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji pojavile su se slične prijetnje upućene đacima i nastavnicima, a u Crnoj Gori je na meti bio i Elektrotehnički fakultet u Podgorici.

Na imejl adresu Univerziteta Crne Gore (UCG) petog maja stigla je poruka u kojoj nepoznata osoba prijeti da će na Eletrotehničkom fakultetu počiniti goru nesreću nego onu koja se desila u Srbiji.

„Informisan sam da je prijetnja stigla na više adresa na UCG. O prijetnji je sa našeg fakulteta odmah obaviješten Rektorat i zgrada tehničkih fakulteta je ubrzo evakuisana“, kazao je dekana Elektrotehničkog fakulteta, Miloš Daković.

Prije svega nekoliko dana, uprava nikšićke Osnovne škole „Ratko Žarić“ podnijela je prijavu policiji da je jedan učenik prijetio đacima da će ih navodno ubiti i da posjeduje spisak žrtava. Sličano se desilo i u Osnovnoj školi “9. maj” u Sutivanu kod Bijelog Polja, gdje je četrnaestogodišnji dječak takođe sa spiskom žrtava prijetio đacima. U ovoj školi je nakon te prijetnje raspoređen službenik tamošnjeg policijskog Odjeljenja bezbjednosti.

I u Sjevernoj Makedoniji učenik se pojavio u osnovnoj školi sa plastičnim pištoljem. U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Sjeverne Makedonije objašnjavaju da je odmah nakon nemilog događaja u Beogradu nekoliko makedonskih resora i institucija započelo konsultacije o dopuni postojećih mehanizama za otkrivanje i prevenciju vršnjačkog nasilja.

„Policija kroz sve službe preduzima aktivnosti za sprečavanje nasilja u školama. U koordinaciji sa direktorima i stručnim službama, uspostavljeno je kontinuirano prisustvo policije u blizini škola kako bi se omogućilo brzo reagovanje u slučaju potrebe, posebno tokom velikih raspusta kada je veća učestalost djece. Policija je u pojedinim slučajevima vršila pregled ličnog prtljaga djece pri ulasku u škole, rančeve, torbe i slično“, rekli su iz MUP-a Sjeverne Makedonije.

Odgovori nadležnih institucija na nesreću u Srbiji

Prema istraživanja “Small Arms Survey”, globalnog centra koji pruža relevantne informacije o svim aspektima malokalibarskog oružja i oružanog nasilja, na trećem i četvrtom mjestu sa jednakim brojem komada oružja na stotinu stanovnika nalaze se Crna Gora i Srbija.

Nakon nesreće u Srbiji, Ministarstvo unutrašnjih poslova Crna Gore i Uprava policije podsjetili su na akciju “Poštuj život – vrati oružje” koja se u Crnoj Gori sprovodi od 2014. godine, a po kojoj svaki građanin shodno Zakonu o oružju može bez bilo kakvih pravnih posljedica nesmetano i dobrovoljno policiji predati vatreno oružje bez obzira na to da li oružje posjeduju u ilegalnom ili legalnom vlasništvu i nezavisno o kojoj kategoriji vatrenog oružja je riječ.

Detaljna pitanja o oduzetom oružju i uopštenom odgovoru institucija u Crnoj Gori na prevenciju masovnog ubistva koje se dogodila u Srbiji poslata su na adresu Upravi policije od kojih nismo dobili odgovor.

Mladen Marković iz Uprave policije je nedavno za televiziju Vijesti kazao da je u prvoj polovini godine vraćeno 830 komada oružja, preko 200 komada minsko-eksplozivnih sredstava i oko 24 000 komada municije različitog kalibra.

Ipak, profesorica medijske pismenosti, Svetlana Jovetić Koprivica smatra da crnogorske institucije nemaju razvijene strategije kojima bi mogle da se suoče sa ovim i sličnim problemima.

„To naravno ne znači da se zaposleni u sistemu bezbjednosti i obrazovanja ne trude da nađu odgovarajuća rješenja, već da složenost ovog problema prevazilazi postojeće mogućnosti“, dodaj Jovetić Koprivica.

Svetlana Jovetić Koprivica (Foto: Privatna arhiva)

Nakon masovnog ubistva u Srbiji i u Sjevernoj Makedoniji pokrenute su određene mjere prevencije, pa je krajem prošle školske godine otvorena i elektronska adresa za prijavu nasilja u školama.

„Do sada je stiglo preko 50 prijava. Većina njih se odnosi na vršnjačko nasilje, a najčešći podnosioci pritužbi su roditelji ili staratelji. Neki od njih su za nedolično ponašanje nastavnika, a dostavljeni su i predlozi za povećanje bezbjednosti u školama“, objašnjavaju iz Ministarstva prosvete i kulture Sjeverne Makedonije.

Na inicijativu njihovog ministra prosvete i nauke, Jetona Šaćirija formirana je i radna grupa koju čine psiholozi i socijalni radnici, koja ima savjetodavnu ulogu i za svaku prijavu poziva administraciju i stručnu službu škole na razgovor, a po potrebi i roditelje učenika.

Kolektivna trauma opravdana reakcija na nesreću

Psihološkinja Adriana Pejaković komentarišući prijetnje učenicima u crnogorskim školama,  ističe da je nakon događaja u Srbiji došlo do „prelivanja agresivnosti“. Primjećuje i da su nakon masovnog ubistva u Beogradu ljudi sami krenuli da rješavaju ovu situaciju i traže krivaca u školi, medijima ili društvu.

„Ovo je uobičajena traumatska reakcija gdje želimo odmah da se otresemo ojećanja šoka i nevjerice i “posložimo” događaj da bismo se osjećali bezbjednije. Tada su mnogi psiholozi apelovali da zastanemo, da dozvolimo sebi da se osjetimo tužno i nemoćno pred užasom, bilo sami bilo uz nečiju podršku jer nije dobro ova osjećanja ignorisati“, kaže Pejaković.

Adriana Pejaković (Foto: Privatna arhiva)

Pejaković navodi različita osjećanja koja su nas sve obuzela nakon pomenute tragedije.

„Javila su se osjećanja straha i brige, kao i pitanja koliko su naša djeca bezbjedna? Kako da im ovo objasnimo? Kako da budemo tu jedni za druge? Ovaj događaj je presedan po mnogim aspektima i važno je da kao društvo uradimo sve da zaštitimo svoje najmlađe  i najranjivije članove“, dodaje ona.

Sociolog i redovni profesor na Učiteljskom fakulteta „Sv. Kliment Ohridski“ na univerzitetu „Sv. Ćirila i Metodija“, Emilj Sulejmani, komentarišući društveni kontekst događaja ističe bitnonst  socijalizacije za razvoj pojedinca.

„Događaj u Beogradu je odraz jedne asocijalne osobe koja nije prošla ili bila nedovoljno pripremljena da se suoči sa sekundarnom socijalizacijom koja se odvija u školama, a posebno u procesu puberteta. U ovoj fazi socijalizacija zavisi od dva glavna faktora, a to su škole i drugova iz razreda“, navodi Sulejmani.

Emilj Sulejmani (Foto: Privatna arhiva)

Pejaković je navela i neke od „okidača“ za masovne pucnjave u školama.

„Nakupljeni mentalni ili psihološki problemi, stres i traumatska iskustva, porodična situacija u kojoj mlada osoba ne može da nađe razumijevanje, vaspitni stil roditelja koji može uključivati vikanje, vrijeđanje i batine itd..  Naravno, u mnogim porodicama se dešava da djeca i mladi budu izloženi ovim situacijama pa neće zapucati na škoske drugove. Ne možemo sa sigurnošću znati, ali ovdje govorimo o faktorima koji povećavaju vjerovatnoću za neko agresivno i impulsvno ispoljavanje“, kaže ona.

Dezinformacije i izazovi društvenih mreža

Urednik u Raskrinkavanju.me, Darvin Murić kaže da su se i crnogorski mediji uključili u senzacionalističko izvještavanje o masovnom ubistvu u Beogradu.

„Bilo je i dezinformacija, srećom najmanje u onim uticajnim i najčitanijim medijima, već se dezinformisanje o toj temi u najvećoj mjeri svelo na one koje su poznati dezinformisanju. Kada je u pitanju etički kodeks – on je, kao što to obično biva situacijama poput pucnjave u beogradskoj školi, kada mediji ne prezaju skoro ni od čega da bi došli do klika i lajka, maksimalno ignorisan. Objavljivane su fotografije i poluinformacije koje u ovakvim slučajevima treba izbjegavati po svaku cijenu“, kazao je Murić, navodeći da su dezinformacije koje su dolazile iz regiona vrlo lako bile dostupne i našim građanima zbog dijljenja istog jezika.

Darvin Murić (Foto: Privatna arhiva)

Kada je u pitanju izvještavanje makedonskih medija o samoj nesreći, komunikolog i profesor na Međunarodnom balkanskom univerzitetu u Skoplju, Sead Džigal ističe da su mediji primarno koristili zvanične izvore informacija poput lokalne policije i institucija u Srbiji, da bi kasnije veliki broj sadržaja prenosili iz srpskih medija, pa preko njih i veliki broj dezinfromacija.

„Ponovo je propao profesionalizam medija, iako je bilo pokušaja pojedinih medija i novinara da profesionalno i etički informišu javnost, međutim, na kraju, zloupotreba tragedije i eksploatacija slučaja zarad javnosti u korist medija je prevagnula“, kaže Džigal.

Sead Džigal (Foto: Privatna arhiva)

Murić kaže da je nakon masovnog ubistva u Srbiji, bilo „očekivano“ i da će prijetnje đacima u crnogorskim školama dobiti medijski prostor.

„Senzacionalizma koji može izazvati strah među čitaocima i jeste bilo, ali na sreću nismo zabilježili širenje dezinformacija o tim slučajevima“, dodaje Murić.

Psihološkinja Pejaković skreće pažnju i na društvenu mrežu Tik Tok kojom se u periodu nakon masovnog ubistva u Srbiji širio i veliki broj snimaka i poruka agresivnog sadržaja.

„Ipak, moramo shvatiti ne i opravdati da su mnoga djeca na ovaj način pokušala da preuzmi kontrolu nad situacijom, da ovladaju strahom i agresijom koja se javila usljed ovog čina“, kaže Pejaković.

I Nadica Skeparoska-Petkovska iz Društva za privatnu praksu za psihologiju „Moziak“, navodi da izvještavanje medija o nesreći može kod djece izazvati fenomen „normalizacije nasilja“.

„Postoji nešto što se zove imitacija nasilnog čina. Snezacionalističko izvještavanje o događaju, sa svim detaljima, može da probudi radoznalost kod djece, a kod neke djece djeluje ohrabrujuće na ponavljanje čina. Takvo izvještavanje na neki način stvara antiheroja čije ponašanje određena djeca žele da kopiraju. Djeca uglavnom uče preko modela. Imitacija nasilja je pojava o kojoj svjedoči više studija u svijetu. Taj fenomen podstiče medijsko izvještavanje sa svim detaljima, što često služi kao putokaz za naknadne nasilne radnje“, objašnjava Skeparoska-Petkovska.

Nadica Skeparoska-Petkovska (Foto: Privatna arhiva)

Profesorica medijske pismenosti, Jovetić Koprivica istakla je i značaj izučavanja ovog predmeta u školama, kao odbranu od dezinformacija i filtriranje sadržaja.

„Medijska pismenost se pokazuje nužnošću koja u Crnoj Gori ove godine prvi put ulazi među starije osnovnoškolke/ce kao izborni predmeti, a očigledno je da će biti neophodna na mnogo ranijem uzrastu kao obavezan predmet. Nije riječ samo o praćenju sadržaja koji zaokupljaju pažnju djeteta jer na nekom osetljivijem uzrastu to nije ni moguće, ali istinska zainteresovanost za ono što čini djetetov svijet može nas dovesti u poziciju saveznika. Pred količinom i sadržajem koji je svakodnevno dostupan i djeci i nama odraslima, pitanje je koliko i takvo savezništvo ima efekta. Ipak, to je jedino na šta se možemo osloniti“, kaže ona.

Kritičko mišljenje, briga o mentalnom zdravlju i razgovor sa djecom kao moguća rešenja

Pejaković navodi da danas živimo u društvenom kontekstu u kojem su mladima uzori razni zabavljači i jutuberi koji „promovišu anitvrijednosti: brz život, kriminal, promiskuitet, veliki novac..“

„Djeca i mladi na taj način uče da živimo u društvu u kome su to vrijednosti koje valja dostići da bismo bili “neko”. Ovo je atmosfera “ natopljena” kompeticijom i agresijom a kao ljudska bića tako ne možemo da živimo jer smo prirodno predodređeni da budemo solidarni i usmjereni jedni na druge. Potrebno je da učimo djecu i mlade da agresiju koju prirodno imaju i koja je sasvim u redu kanališu kroz sport ili umjetnost , da im ponudimo valjane uzore, da i sami budemo takvi uzori“, kaže ona.

Jovetić Koprivica ističe da profesori i nastavnici moraji otvoreno i neposredno komunicirati sa učenicima.

„Sprečavanje ovakvih i sličnih događaja su moja životna misija jer predajući književnost kontinuirano gradim svijest mladih ljudi o vrlini, vrijednosti, čovječnosti, humanosti. Međutim, sopstvenim primjerom pozivam roditelje i djecu na kontinuirano učenje, otvorenost, spontanost, razmjenu što bi mogao biti jedan od ključeva u suzbijanju i sprečavanju nasilja“, kaže ona.

I Skeparoska-Petkovska navodi da je ključan otvoren razgovor sa djecom.

„Možemo da razgovaramo o prevenciji i prepoznavanju nasilja, rizičnim ponašanjima među mladima, kao i o svemu što se tiče mentalnog zdravlja, kako u školama tako i u medijima“, zaključuje ona.

Kada je u pitanju plasiranje i konzumiranje medijskog sadržaja, Džigal dodaje da je u stvarnosti veoma teško ostati zaštićen od medijskih manipulacija, čak i za solidno medijski pismene građane. Zato je, po njegovom mišljenju, najbolje izbjegavati medije koji imaju istoriju i praksu objavljivanja manipulativnih i senzacionalističkih sadržaja.

I Murić ističe korištenje zvaničnih izvora, te objavljivanje isključivo provjerenih i potvrđenih informacija.

„Ono što mi uvijek govorimo čitaocima Raskrinkavanja jeste da traže dodatne izvore, da izbjegavaju portale koji nisu registrovani, koji objavljuju nepotpisane tekstove, da uvijek daju prednost medijima koji objavljuju zvanične i provjerene informacije, a posebno da ne učestvuju u dijeljenju dezinformišućeg sadržaja“, zaključuje Murić.

Ovaj tekst je urađen uz finansijsku podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i izdavača Instituta za medije Crne Gore i partnera i nužno ne odražava stavove donatora.

Nastavi Citanje

Budva

Kampala beach: Dah Afrike uz balkanski šmek na pjeni od mora Buljarice (FOTO, VIDEO)

Published

on

Šta povezuje Republiku Ugandu sa Buljaricom, jednim od poslednjih bisera netaknute prirode na crnogorskoj obali Jadrana? Odgovor je: plaža “Kampala”, nazvana po prijestonici države smještene u samom srcu Afrike.

Minulih dana brojne javne ličnosti, poput pjevača Đanija i MC Stojana, pozivale su na “vruće druženje” na ovoj plaži. Pažnju javnosti privuklo je i za naše prilike neobično vjenčanje na pjeni od mora “Kampale”, koje je privuklo pažnju brojnih medija.

Od vlasnika “Kampala beach” koji je zamolio da ga ne imenujemo, uz simpatično objašnjanje da “ne želi da bude popularan”, saznali smo da je plaža dobila ime zbog prijateljskih veza sa Ugandom.

Imamo velike prijatelje u Ugandi, veliku simpatiju prema ovoj državi i njenom narodu i to je bilo dovoljno da je na neki način promovišemo dajući našoj plaži ime po glavnom gradu Kampali“, objasnio nam je zakupac dodajući da se nada da će ubrzo plaža dobiti i posebnu dekoraciju povezanu sa egzotičnom afričkom zemljom.

Rastumačena nam je i kanonada najava poznatih pjevača da dolaze na “Kampala beach”.

Nisu slagali, to su naši prijatelji i ljetos ćemo se zajedno kupati u Buljarici, naravno biće i pjesme i žurki, ali o tom potom. “, kaže zagonetno mlađani vlasnik plaže.

Nedavno je na “Kampali” gostovao poznati harmonikaš Marko Ćetković, a “ničim izazvane” žurke na pjeni od mora su uobičajena scena na ovoj plaži, smještenoj tačno po sredini po mnogima najljepše uvale na crnogorskom primorju.

Poslednje analize kvaliteta morske vode koju je odradio Institut za biologiju mora pokazale su da je morska voda u Buljarici odličnog kvaliteta. To je i glavni adut ove turističke lokacije već decenijama koje ima jendostavno objašnjenje: U zaleđu plaže u Buljaricama nema naselja, tako da nema ni kanalizacionih odvoda koji bi prljali vodu. Upravo zbog ovog detalja, ova plaža postala je omiljena kod turista ali i mještana Južnog Jadrana koji žele da se kupaju u potpuno čistoj morskoj vodi.

S obzirom da je plaža “Kampala” poslednje u nizu uređenih kupališta (otprilike na samom centru par kilometara duge plaže u Buljaricama), kvalitet vode je ovdje i najbolji.

Specifičnost ove plaže je i veliki razmak između ležaljki.

Cilj nam je bio da gostima pružima maksimalan komfor i onu intimu koja je moguća na plaži. A kad dođe vrijeme za radovanje i đuskanje, sabijaćemo se“, kaže uz smijeh vlasnik “Kampale”.

Drugi adut “Kampale” je cijena ležaljki i baldahina koja je duplo ili troduplo jefitnija od plaža iz komšiluka u Petrovcu ili Sutomoru, od kojih je Buljaricu dijeli samo nekoliko kilometara. U treći – vruće žurke na pijesku, tek treba da se uvjerimo pa novu reportažu zakazujemo nakon prve koja se očekuje veoma brzo!

Gosti “Kampale” imaju u plažnom baru priliku i da isprobaju nadaleko čuvene kafe iz Ugande koje se za sada mogu piti samo na ovom mjestu!

Čudesna ljubavna priča iz Buljarice: Na plaži se upoznali i zavoljeli, na plaži se i vjenčali!

Nastavi Citanje

Bar

Na platou ispred Dvorca kralja Nikole promovisan roman Vuka Martinovića “Ključevi dobra i zla”

Published

on

U okviru Barskog ljetopisa, sinoć je na platou ispred Dvorca kralja Nikole održana promocija romana Vuka Martinovića “Ključevi dobra i zla”

Okarakterisan kao istorijski triler, roman je, prema riječima autora, jedna vrsta mozaika, sastavljen od tri prepletene priče, koje se odvijaju u tri vijeka, sve tri pisane na jezicima tih vijekova. Jezik 21. vijeka je moderan, u 20. je klasičan, a u 19. vijeku blago arhaičan.
Dvije storije odigravaju se na prostoru Crne Gore, a jedna u Vojvodini.

Jedan tragičan događaj spojiće njihove sudbine kroz vijekove. Sve ovo zapravo je fasada romana, naravno da su mnogo važnije poruke koje knjiga šalje i emocije koje donosi.

O ovom istorijskom trileru govorili su književnica Jasenka Lalović i autor knjige Vuko Martinović

Knjiga pred vama je poput škrinje koja u sebi krije mnoge dugo čuvane tajne, bolne istine i pitanja koja nas lome u vječitoj borbi dobra i zla. Ne daje jednostavne odgovore, niti dopušta da ih naslutimo. Autor maestralno prepliće vremena, ukazujući na relativnost svakog trajanja, pa i onog koje se mjeri životima. Čvrsto ih uvezuje uz opomenu da sva naša uvjerenja o onome što jesmo, lako potre zapis predaka u nama. U ovom rukopisu pronaći ćete sve ono što određuje dobar roman iz pera onog ko je darivan snagom kazivanja predaka, ujedno talentom pisane riječi. Dugo su mi se pred očima smjenjivale slike njegovih junaka, jasno sam čula eho njihovih riječi. Kažu da valjanost nekog djela upravo tako provjeravamo. Odjecima koji u nama odzvanjaju“, kazala je na promociji Jasenka Lalović

Jednočasovna promocija je tokom cijelog trajanja držala pažnju brojne publike koja je uživala u ovom književnom tkanju na platou Palate koja krasi sve razglednice Bara.

Specifičnu notu promociji romana dao je veliki broj školskih drugova autora romana u publici, među kojima je bio i aktuelni ministar turizma i ekonomskog razvoja Goran Đurović.

Nastavi Citanje

U Trendu

Copyright © 2021 Nadlanu. Theme , powered by WordPress.