Piše: Nela Dabanović*

U poslednjih desetak godina datumi od Lazareve subote do Vaskrsa za mene nose lični pečat. Preko Cvijetne, pa do kraja Stradalne nedelje su se događale neke veoma bitne stvari u mome životu. Ispričaću vam jednu od njih, istinitu priču o mom ocu, koji se upokojio u ove blage dane prije 9 godina.

Po kazivanju moje babe Stane, rodio se par dana pred Sv. Nikolu i zbog toga su htjeli da mu nadjenu ime Nikola. No, moja prababa je usnila čudan i pomalo proročki san. Sanjala je da se kroz jedan svjetlucavi oblak promolila ptičica i dva puta propjevala: „Daće vam Bog malog Radovana“. Na kraju je moj tata tako i dobio ime. Kada ti na rođenju daju ime Radovan vjeruje se da će ti Nebo darivati samo beskrajnu radost i radovanje. Međutim, početak njegovog života bijaše sve, ali ne i kroz ime obećano.

Tek što je zakoračio u život, izbio je rat i sa nepunih 12 godina je ostao bez oca. Mog đeda Špira su tog aprila davne 1942. godine strijeljali Italijani, nakon što se vratio sa marša na Igman. Kao da ni to nije bilo dovoljno, već su kao zvijeri išli po Seocima i tražili glavu moga oca, za nauk onima koji su se bunili protiv okupacije. Uplašena za njegov život, moja baba Stana ga je jedno veče uzela za ruku i provela kroz šumu preko brda i spustila u Zupce. Nasumice je pokucala na vrata jedne porodice i molila ih da prime moga oca u svoj dom. Tražila je da mu samo daju nužni smještaj, koru hleba i malo vode, a on će im zauzvrat čuvati ovce. Dvije godine je tu proveo ne znajući ništa više o svojoj porodici. Da ne pominjem da su ga i tamo okupatori i njihovi saradnici tražili ne bi li ga ubili.

Pričao mi je tata da su gazde bili veoma fini ljudi. Svakodnevno mu je, prije nego li ovce izvede na ispašu, gazdarica u brašnjenik stavljala komad domaćeg hleba i grudu sira. Iako sir nikada nije volio, gazdarica ga je uredno pakovala, a isti bi završio u ustima nekog seoskog psa. Tako se moj tata Radovan obreo među sasvim nepoznatim ljudima, bez ikoga svoga. Sam i tužan svakodnevno je ovce vodio na ispašu i uveče ih vraćao u obor. Bilo je i dana kada bi zagledan u nebo ili nošen nekon dječijom igrom izgubio ovce, a onda se plašio da ga gazda ne izgrdi i odlučio da zanoći u šumi. Pričao mi je da je to bilo strašno i da takav strah nikada u životu nije diživio. Govorio mi je kako šuma noću oživi, kako je čuo strašne krike i zvuke divljih stvorenja, gledao sjene od kojih mu se ledila krv u žilama.

Puno godina kasnije noćivala sam sa tatom u šumi i pokušavala da zamislim strah jednog dječaka i njegovu agoniju u trenutku kad na mjesečini bljeskaju oči noćnih stvorenja i kada od krckanja grančice umisliš da se kroz šumu probija strašni vuk. Tih dana, dok smo logorovali na Sutormanu, čuvajući pčele, oživljavao je te dane, pričao o svom stradanju, tugi i patnji koje su mu sasvim bile obuzele srce i o tome kako je psovao Boga i Bogorodicu, strašno huleći na njih i kriveći ih za svoje stradanje. Govorio je da je stalno plakao onako djetinje uplašeno, plašeći se da sklopi oči, jer u snovima bi ga onda progonila sva ta grozna stvorenja za koja je vjerovao da ga prate po obroncima brda gdje je čuvao ovce. Pričao mi je i o najstrašnijoj noći njegovog života u kojoj je gledao užase tokom jedne oluje koju je po ko zna koji put dočekaou šumi i kada je pokisao i promrzao našao utočište u jednom plastu sijena u koji se zavukao da se ogrije. Onako izmučen i mokar čekao je zoru da pronađe svoje stado i vrati ga gazdi. Za nekoga kome je život obećao radovanje, bijaše to veoma tužno djetinjstvo.

Gazda bijaše dobar čovjek i grdio je mog tatu tada što noćiva u šumi, govoreći mu da nije strašno što je ovce izgubio, jer naći će ih sutradan. A gazdarica… ona bijaše po svemu posebno biće. Kada bi mi pričao o njoj, kao da je o svojoj majci pričao.

Nježno i majčinski ga je vaspitavala, učila, ali i grdila što huli na Boga. Jedne noći je dugo razgovarala sa njim i naučila ga kako da se prekrsti. Brižno mu je objasnila da je ona katolkinja, a da je on pravoslavan i naučila ga da se svake večeri prekrsti kako to pravoslavni čine, pomoli Bogu i Bogorodici i zamoli ih da ga pričuvaju.

Bijaše to prva prespavana noć bez užasa, bez straha, bez briga, bijaše to istinsko vaskrsenje duše moga oca. Nikada se više nije uplašio! Kako se samo radovao moj tata Radovan, jer je imao direktne zaštitnike na Nebu i niko mu ništa nije mogao, jer je spoznao snagu krsta i molitve. Sada je bez problema noćivao u šumi ili bi noću nabasao na seosko groblje bez straha, jer je znao da više nikada neće biti sam. Nikada više nije legao bez molitve uznesene Gospodu. Život ga je nosio po različitim zemljama, morima i okeanima, a on je sa sobom svuda nosio radost. Život sa njim je bio beskrajna ljubav i radovanje. Kasnije je kroz post, molitvu i svetu tajnu ispovijesti odistinski spoznao Tvorca. Imao je neki poseban odnos sa Njim, čak i u momentu svoga upokojenja. Tražio ga je dugo i stopio se sa Njim mirno me držeći za ruku.

Nekih poznih 90-ih sam upoznala sada već pokojnog Frana Ivovića iz Zubaca, unuka ovih divnih ljudi koji su brinuli o mom tati i sačuvali mu glavu. Radovala sam se tom poznanstvu i bila tužna kada je onako mlad otišao sa ovoga svijeta. Vjerujem da se sve ove divne duše raduju danas skupa sa mojim ocem, čekaju vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka.

Srećan vam divan praznik Hristovog vaskrsenja divni ljudi koji prigrliste u nevolji bližnje svoje! Srećan praznik svim ljudima dobre volje. Radujte se!

*Autorka je profesor filozofije u barskoj Gimnaziji

Mještani MZ Mrkojevići pokrenuli su dva sudska postupka zbog kamenoloma u blizini njihovih kuća i imanja. Pred Upravnim sudom Crne Gore vodi se spor radi poništenja rješenja Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu životne sredine kojim je data saglasnost na elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, a pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenut je postupak protiv Države i firme „Trojan“ radi utvrđenja ništavosti ugovora o koncesiji.

U postupku zaključenja ugovora o koncesiji učinjene su brojne ozbiljne nepravilnosti koje povlače ništavost ugovora, pa očekujemo da sudovi pravilno primijene zakon i spriječe nastupanje težih posljedica. Podsjećamo da je odluku o dodjeljivanju koncesije firmi „Trojan“ donijela Vlada u tzv. tehničkom mandatu kojom je predsjedavao bivši premijer Duško Marković. Međutim, Vlada nikada nije održala sjednicu sa dnevnim redom donošenja ove odluke, niti je takvu odluku Vlada donijela ili kasnije verifikovala na propisan način.

Takođe, Vlada se ugovorom nezakonito obavezala da će unaprijed obezbijediti proglašenje javnog interesa i nakon toga sprovesti postupak eksproprijacije, iako se javni interes utvrđuje zakonom ili na osnovu posebnog elaborata, u skladu sa zakonom. Vlada se ne može ugovorom unaprijed obavezati da će javni interes biti utvrđen u korist nekog pravnog lica. Međutim, prethodna Vlada je firmi “Trojan” unaprijed garantovala obezbjeđenje javnog interesa, bez ikakve procjene da li je taj interes pretežniji od osnovnih ljudskih prava mještana.

Dalje, pitanja koja se tiču eksproprijacije i prava na predmetnom zemljištu, Vlada i firma “Trojan” uredili su ugovorom na način suprotan zakonu. Štaviše, ugovorom je propisano da određene odredbe ugovora koje su u koliziji sa zakonom imaju prednost u odnosu na odredbe zakona, čime se krši Ustav Crne Gore, odnosno načelo saglasnosti pravnih propisa.

Takođe, prenos koncesije na drugo privredno društvo ugovorom je definisan na drugačiji način nego što je to propisano u zakonu, a i mogućnost izmjena ugovora definisana je drugačije nego u zakonu.

Osim toga, u postupku zaključenja ugovora o koncesiji nije se utvrđivalo da li postoji pravična ravnoteža između interesa ekonomske dobiti i profita i mogućnosti mještana da djelotvorno uživaju osnovna ljudska prava na poštovanje doma, privatnog i porodičnog života i prava na mirno uživanje imovine. Mještani nijesu dobili neophodne informacije koje bi im omogućile da ocijene rizik kojim bi se oni i njihove porodice izložili ako nastave živjeti u području koje je izloženo opasnosti od štetnih uticaja i toksičnih emisija, a što, prema stavovima Evropskog suda za ljudska prava na koje smo ukazali u tužbi, predstavlja kršenje člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Umjesto toga, Vlada je unaprijed pretpostavila postojanje javnog interesa i unaprijed preuzela obavezu da će javni interes biti proglašen, propisujući čak i da pojedine odredbe ugovora imaju prednost u primjeni kada su u koliziji za zakonom.

Ukazujemo da je u konkretnom slučaju izostala detaljna studija o prednostima i manama štetnih uticaja u odnosu na, sa jedne strane, interes firme “Trojan” za sticanjen profita i interesa mještana sa druge strane. Naprotiv, obrađivač elaborata procjene uticaja na životnu sredinu više puta je pretpostavljao da će rezultati istraživanja biti dobri, a ni jednom rečenicom nije pretpostavljeno kakav će uticaj biti na lokalno stanovništvo, vazduh i poljoprivredne površine. To ukazuje da se vodilo računa jedino o interesu investitora, a da su interesi zaštite životne sredine i prava mještana na ovom području potpuno ignorisani.

Zato smatramo da je ugovor o koncesiji zaključen protivno prinudnim propisima i to Ustavu Crne Gore, Evropskoj Konvencijiji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Zakonu o obligacionim odnosima, kao i protivno stavovima Evropskog suda za ljudska prava iskazanim kroz praksu tog suda, što ovaj ugovor čini ništavim.
Očekujemo da će sud objektivno i pravilno utvrditi sve činjenice i da će pravilno primijeniti materijalno pravo i sancionisati brojne nezakonitosti u zaključenju ugovora o koncesiji, odnosno da će utvrditi na je ovaj ugovor ništavi pravni posao.

Autor: Veselin D. Radulović, advokat iz Podgorice, pravni zastupnik mještana Velje Gorane

Piše: Filip Popović, član GO PZP Budva

Politička situacija u Budvi, prijestonici crnogorskog turizma, dovedena je do granica apsurda. Pobjednici od 30. avgusta 2020. godine, nažalost, još nisu u stanju da se dogovore oko formiranja izvršne vlasti. Za trenutnu neslogu, da ne kažemo, naizgled neprevaziđenu netrpeljivost među političkim partijama, glavnu odgovornost snose svi politički subjekti na poziciji u Opštini Budva. Međutim, mišljenja sam da pojedini politički subjekti (poput DCG, SNP-a i Prave Crne Gore) nastoje da dodatno politički opterete i obezvrijede ukazano povjerenje građana Budve sa svojim više nego hirovitim nastupima i makijavelističkim strastima (pojedinaca) koje teže da se na uštrb drugih političkih partnera zadovolje. U daljem tekstu ćemo obrazložit navedenu tvrdnju.

Prvo, koalicija ,,Za Budućnost Budve – Marko Bato Carević” je na lokalnim izborima 30. avgusta 2020. godine osvojila četrnaest odborničkih mandata (čak i ako oduzmemo dva mandata koja pripadaju SNP-u i jedan mandat koji pripada Pravoj, Demokratski front sa jedanaest mandata ostaje najdominantniji politički subjekt u Opštini Budva), što joj daje za pravo da shodno uobičajnim političkim pravilima predloži svog predstavnika za predsjednika Opštine. Naravno od strane koalicije okupljene oko DF, za predsjednika Opštine Budva predložen je Marko Bato Carević. Kasnije je taj predlog usvojen većinom glasova u Skupštini Opštine Budva. Shodno navedenom, smatramo apsurdnim i nerazumnim nastojanje onih snaga koje su glasale da se Marko Bato Carević imenuje za predsjednika Opštine, danas povuče sa te pozicije. Ovo nije rečeno iz ugla partijske apologetike već iz pozicije sve vidljivijeg razvoja Budve koja postaje primamljiv ne samo turistički, već i preduzetnički centar regiona i Evrope. Preduzetnički jer se prepoznaje duh želje i saradnje lokalnih vlasti sa domaćim i inostranim partnerima, kako bi se Budva svrstala i prepoznala kao konkurentan evropski ali autentičan endemski kraj, kojima nije cilj stvaranje koloritne razuzdanosti već jedne nužne valorizacije njene istorije i kulture.

Drugo, ako je u interesu određenog političkog subjekta koalicioni dogovor a ne izazivanje društvene i političke krize, a pri tome mislimo na partnere iz kluba Demokrata CG, Socijalističke narodne partije i Prave CG, mi u DF-u smatramo da se do tog cilja ne dolazi ucjenom i „haustorima nipodaštavanja“ ranije sklopljenog političkog ali i vrijednosnog dogovora. Stoga, ako naši partneri žele politički dogovor, moraju odustati od političke nezrelosti, a tu prije svega mislimo na nerealni zahtjev za abdikacijom predsjednika Opštine Budva. Nadamo se, da će se i kod njihovih predstavnika prepoznati i potvrditi potreba za nužnim političkim detantom, odnosno potreba za konstruktivnom politikom i pomenutim vrijednosnim dijalogom.

Treće, kao bivši odbornik, svjestan sam da kod naših dosadašnjih ali za sada „introvertnih političkih partnera“ u Budvi, postoji želja da se dezavuiše i zauzme mjesto našeg predstavnika koji obavlja dužnost predsjednika Opštine. I to je sasvim u redu ako se do tog cilja dolazi putem poštenog rada i na osnovu plodonosnih političkih ideja, a što u ovom trenutku u Budvi nije slučaj, već je u pitanju ostvarenje i zadovoljenje onih „političkih planova i hirova“ oličenih u bezizlaznim uslovljavanjima, koja su Demokratskom frontu neprihvatljiva.

Četvrto, koalicija „Za budućnost Budve – Marko Bato Carević“, na čelu sa sadašnjim predsjednikom Opštine, kao najzaslužnijim akterom dojučerašnjeg političkog i javnog prkosa politici višedecenijskog degradiranja Crne Gore i Budve od strane DPS, na prošlogodišnjim izborima zbog političkih vrijednosti koje smo isticali, pokazala je zavidnu političku snagu, a samim tim, zadobila i povjerenje građana Budve za nesmetani četvorogodišnji mandat, što podrazumijeva javno priznanje i programsko ostvarenje zacrtanih ciljeva revitalizovanja našeg grada. Svi politički subjekti iz tada opozicionih redova (među kojim su bile i kolege iz DCG, SNP-a i Prave CG) pozdravile su izborne korake i rezultate koji su ostvareni 30. avgusta 2020. godine u Budvi kao podsticajnu programsku politiku oporavka Budve. Nažalost, naredni postupci i koraci naših političkih partnera pokazali su da nisu u mogućnosti da prihvate očigledan gubitak političke marginalizacije u Budvi, pa su iz tog razloga organizovali i osmislili paravan političkih proganjanja, stigmatizacije i nekolegijalnih saopštenja, a sve u cilju da se prekroji izborna volja građana Budve. Demokratski front je pružio ruku i priliku da zajedno vodimo ovaj grad (i sada je ta ruka pružena), a na našim političkim partnerima je da odluče kako će se pozicionirati u ovoj političkoj akutnosti. Svakako da DF neće pristati na ucjene i eventualno prekrajanje izborne volje građana Budve.

Peto, neodržavanjem redovne sjednice Skupštine Opštine Budva zbog nedostatka kvoruma, to jest, zbog neprisustvovanja ostalih političkih subjekata koji čine većinu u lokalnom parlamentu, došli smo u situaciju gdje je uvođenje prinudne uprave u Opštini sasvim izvjesna stvar.

Poštujem saborce za slobodu iz Demokratske CG, SNP-a i Prave CG. Štaviše, sa mnogima sam u godinama i političkoj klimi patološkog proganjanja od strane bivše vlasti, prisustvovao protestima širom Crne Gore u borbi protiv režima Mila Đukanovića. Siguran sam da većina članstva iz DCG, SNP-a i Prave CG dijeli naše stavove, odnosno da je potrebno bezuslovno formiranje vlasti u Opštini Budva, jer isti nisu „prćija“ i potreba samo određenog političkog kružooka već potreba nužne saradnje između političkih subjekata koji su na pređašnjim izborima odbili svaki oblik prezrene pokornosti i odanosti reliktima bivšeg režima. Zajedno smo se borili da srušimo jedan, kako smo i rekli, dekadentni sistem i nećemo dozvoliti da se iznjedri još jedna „sistemska ekspozitura“. Dozovite se pameti i dogovorite se.

Što se tiče DF-a i naše političke budućnosti, mi imamo samo dva puta, jedan od njih je svakako dogovor sa našim političkim partnerima, prije svega radi interesa građana Budve jer nam predstoji egzistencijalno važna turistička sezona koja će zbog nesrećnih dešavanja u Ukrajini biti složena i opterećena međunarodnim ishodima. U slučaju da ne dođe do dogovora između političkih partnera u Budvi, Demokratskom frontu ostaje drugi put, a to je put izbornog trijumfa i potvrđivanja ostvarenih rezultata od strane građana Budve. Ubijeđen sam da je politička snaga Demokratskog fronta u Budvi identična ili čak i veća od one koja je pokazana 30. avgusta 2020. godine, tako da se ne bojimo izbora ali naravno, prije svega preferiramo politički dogovor.

I na kraju kao neko ko je nastupao konstruktivno i dobronamjerno u javnosti, uvjek sam težio dogovoru pobjednika sa pređašnjih izbora. Sada isto poručujem političkim partnerima da odustanu od zahtjeva abdikacije Marka Bata Carevića kao čovjeka koji je najzaslužniji za pobjedu naše koaliciji, i što je najvažnije, da potpišu koalicioni sporazum kojim će se svi politički subjekti iz pobjedničke koalicije obavezati na samo jedan cilj a to je opšte dobro građana Budve.

Izvor: ETOS