Vladimir Mihailović je u pobjedi Mornara nad Megom 83:70, ubacio 46 poena, što je poen više od dosadašnejg rekorda lige, koji je bio u vlasništvu Milana Gurovića.

Kada je gledaocima postalo jasno da je Mihailović blizu rekorda, krenula je velika podrška putem društvenih mreža, i naš košarkaš je na trenutak barem ujedinio sve navijače u ABA ligi u želji da se obori dosadašnji rekord.

Bek barskog Mornara se nakon devet godina nastupa po Belgiji, Njemačkoj, Poljskoj i Bjelorusiji, vratio u klub u kojem je počeo seniorsku karijeru.

U Belgiji je osvajao ligu, bio proglašavan za najboljeg igrača lige, bio najbolji strijelac.

U dresu Okapi ja je imao partije u kojima je postizao 45 poena.

U ligi u kojoj su igrali, jedan od najboljih košarkaša današnjice – Nikola Jokić, višestuki All star Nikola Vučević, dokazani šuteri Bojan i Bogdan Bogdanovići, brojni evroligaški košarkaši, ime Vladimira Mihailovića stoji na vrhu najviše postignutih poena na jednoj utakmici, kakav je osjećaj?

Definitivno je nevjerovatan osjećaj. U jednoj ligi kroz koju su prošli i igrali razni velikani naći se na vrhu liste je velika nagrada za mene i dosadašnji rad”, kaže Mihailović u intervjuu za portal RTCG-a

Niko sigurno u pripremi utakmice ne izađe i kaže, “ok sada ću da oborim rekord”. Međutim kad si bio blizu, da li su ruke postale “teže”?

“Uopšte nisam bio ni svjestan da obaram rekord niti sam razmišljao o tome. Kad sam pri zadnjem polaganju začuo ovacije sa klupe, zbunio sam se s obzirom da je utakmica već uveliko bila rješena al ubrzo mi je bilo jasno o čemu se radi”.

Dok si bio u Budućnosti važio si za dosta atraktivnog košarkaša, miljenika navijača, koji je sjajno napadao obruč. Bio si vjerovatno jedan od najboljih dunkera u ligi. Međutim možemo da kažemo da tvoju igru nije krasio toliko šut sa perimetra. Nakon devet godina si se vratio i sad s jedan od boljih šutera. Jesi li u insotranstvu postepeno radio na tome, ili je došlo samo od sebe?

“U mlađim godinama imao sam raznih faza u tom razvoju kao igrač, trudio sam se da ispunjavam zadatke i to što se od mene tražilo, uporedo sam naravno uvijek radio na sebi i trudio se da napredujem u svim aspektima, pogotovo u šutu”.

Imao si dosta bogatu evropsku karijeru nastupajući u Njemačkoj, Poljskoj, Bjelorusiji i naravno Belgiji, gdje si osvajio nacionalno prvenstvo, ali i uzeo individualne nagrade za najboljeg igrača lige i najboljeg strijelca. Da li je baš Belgija tvoja omiljena destinacija u kojoj si igrao?

“Igranje u inostranstvu mnogo mi je pomoglo u tome. Iz svih zemalja i klubova nosim uglavnom lijepe uspomene, ali Belgiju bih izdvojio kao posebnu gdje i pored košarke ja i moja porodica bili smo jako zadovoljni i osjećali smo se prelijepo. Bio je i plan da se zadržimo tamo ali ljetos je u zadnjem momentu doslo do promjene planova i Mornar je bio pravi izbor”.

U Mornaru ste kao ekipa imali dosta pehova. Početak nije bio obećavajući, Kori Dejvis nije zadovoljio viziju trenera Pavićevića, Džozef Luis je imao težak oblik korone, pa se poslije toga nije više vraćao. Ali ste uspjeli da se konsolidujete. Međutim onda se povrijedio Nemanja Gordić koji je zajedno sa tobom činio taj ubitačni tandem spolja. Kakav je tvoj pogled na ovu seriju nesrećnih okolnosti?

“Jedna izuzetno turbulentna sezona, kao što si i rekao jako loš početak, trebalo nam je dugo vremena da uhvatimo pravi ritam, i kada smo konačno to uspjeli nakon jedne lijepe serije pobjeda uslijedili su novi problemi, a najveći je što smo ostali bez organizatora igre”.

Nakoj sjajnih partija u Mornaru, postao si i dosta bitan igrač u rosteru reprezentacije Crne Gore. Naša pobjeda u Mađarskoj je bila na krilima tvoje sjajne partije i Bojana Dubljevića. Koliko ti znači nastup za reprezentaciju?

“Puno mi znači nastup za nacionalni tim i biti u mogućnosti da doprinesem kao jedan od bitnijih igrača posebna je čast”.

Iako imate još obaveza i u ABA ligi i u domaćem prvenstvu, i još je rano da se govori o tome, da li vidiš sebe i naredne godine u Baru?

“Imam ugovor u Mornaru i za sledeću sezonu, tu mi je lijepo i ne razmišljam o drugoj opciji”.

Cijelom svijetu je poznat slučaj Nikole Vučevića, sa vozom koji je iskočio iz šina na Bioče, jedna tragedija u kojoj je život izgubilo 46 osoba, a brojni su bili povrijeđeni. Vučević je bio u tom vozu, baš kao i ti. Koliko takav tragični događaj definiše psihu nekoga ko je to preživio?

“Velika tragedija, koju cemo zauvijek pamtiti. Život je nažalost izgubio veliki broj ljudi, mi smo tada bili jako mladi i hvala bogu prošli bez značajnih posljedica”.

Sad već kao iskusniji košarkaš, vidiš li potencijal u mlađim kategorijama, ko se nameće kao neko ko bi mogao da bude budućnost crnogorske košarke?

“Ne bih izdvajao nikog. Crna Gora definitivno je uvijek imala talentovanih generacija i ne sumnjam da će to biti i ubuduće, još ako se na to poklopi pravi rad i prava prilika, ne sumnjam da će Crna Gora nastaviti da daje velike igrače”, zaključio je Mihailović.