Connect with us

Bar

Čija su naša djeca?

Published

on

PIŠE: Aleksandar RAKOČEVIĆ

Ako nam je, kao Baranima, nemar ili nezainteresovanost resornog ministarstva izgovor za zanemarivanje naše, barske djece, onda je najpoštenije da se ne bavimo lokalnom politikom. Poštenije je da lokalno samoupravljanje prepustimo nekom ko će imati sluha i za one ljude koji nemaju pravo da biraju i da budu birani- našim djacima. Nekom, ko će za našu djecu da se bori i dovija na sve načine kako bi doskočio ili “preskočio” nemarno ministarstvo ili neobaviještenog ministra. Lokalni političar bi trebalo da se bori za svoju lokalnu zajednicu, počev od svoje ulice pa do poslednjeg izbornog mjesta u opštini.

Ili to, ili da se, jednostavno, vrati onome čime se bavio prije politike. U protivnom, ako lokal koristi kao odskočnu dasku za državne visine, može mu se dogoditi da postane ministar ili poslanik, a da u rodnom gradu nema s kim popiti kafu, kad mu sjutra mandat bude juče. Jer, crnogorska politička scena je ionako dovoljno estradna, da ne postoji potreba za novim i ljepšim glumcima, naročito u drugorazrednoj produkciji, kakva bi bila lokalna. Ako na državnom ili državničkom nivou postoje nepremostive prepreke da se vodi politika u interesu gradjana zbog objektivnih razloga, koji proizilaze iz medjunarodnih obaveza, makar je na lokalu političar rasterećen takvog balasta, pa bi trebalo da mu služi na čast ako je u prilici da doprinese zajednici za koju je vezao svoj život i živote članova svoje porodice. Čast je zalagati se za komšije, znane i neznane, za sugrađane ne obije barske obale, u sve tri konfesije. Takvi su ljudi u timu Demokrata, Evrope sad i Ujedinjene u Baru. Do kraja posvećeni svom gradu.

Sa kontra strane imamo DPS koji se kamuflirao u plavetnilo i okitio sloganom “prava stvar”. Po koliko samo osnova tako nešto nije u redu. Međutim, ovom prilikom, samo o barskoj djeci i još ponečemu, posredno vezanim za njih.
Iza “prave svari” stoji trodecenijsko zanemarivanje djece ovog grada, a ima li gore reklame i egzaktnijeg dokaza notornog nerada, od zanemarivanja sopstvene dječurlije? Zato je i u pogledu mjere dobrog ukusa izbor slogana, u najmanju ruku, što bi rekla moja ćerkica kojoj su u prva tri razreda promijenjene 4 učiteljice “fujčina!” ili, kako bi to rekao njihov neprikosnoveni vožd, u svom viralnom gifu “saldo – nula!”

Kako je uopšte moguće da je najmanje 40 generacija barskih učenika prošlo kroz osnovne i srednje škole ovog grada, a da ni “mobilijar” ni podloga vanjskih školskih terena za fizičko nisu nikada promijenjeni, adaptirani, našminkani? Ako se uopšte mobilijarom može nazvati gvožđurija koja je prije sekundarna sirovina nego golovi i ako se podlogom može nazvati asfalt. Među tim generacijama je bio i aktuelni predsjednik opštine, kojem je stara većina tek juče dala mandat na još 4 godine, a nova mu ga već sjutra oduzima, pa će zbog toga još i tužiti državu.

Golovi, čije zakačke ne pamte mreže, ali pamte komade opreme za fizičko i asfalt koji pamti krvi koliko i znoja od porazbijanih koljena i lakata u žaru borbe, ako je od baruština posle kiše do borbe uopšte i dolazilo. Koševi, u najređem i najboljem slučaju nemaju mrežicu, a u najčešćem i najgorem – nema koša.

U međuvremenu je izašao i Ajfon 14, koji je, ne sumnjam, došao ili stiže u posjed lokalnih starešina – jer im treba. Kada bi se samo sjetili telefona iz vremena kada su se prepirali- da li je ili nije go, i ko će po loptu, jer nije bilo ni mrežice ni mreže da je zaustavi, možda bi im i palo na pamet da obraduju klince, i odluče da renoviraju i adaptiraju svako đačko igralište na teritoriji opštine sve do jednog.
No, to sad nije ni važno, to će ionako da završi nova vlast i to u najkraćem roku, a siguran sam da će se na njihov poziv odazvati i donatori, privatni partneri, uz povlačenje sredstava iz adekvatnih fondova ali i opredjeljenim sredstvima iz opštinskog budžeta.

Oni su imali i vremena i prilike, a naročito dovoljno novca za tako nešto, obzirom na lukrativne kapitalne budžete iz perioda investicionog buma, kako su od milošte zvali najezdu ruskih deviza, kojim su spašavali likvidnost Prve (i jedine) banke.
Jedan jedini pozitivan primjer privatno-javnog partnerstva, upadljivo štrči u centru grada, podsjećajući ih u kom pravcu bi trebalo da razmišljaju, a radi se o terenu OŠ Blažo Jokov Orlandić. Visoko ogradjen teren, sa profesionalnom podlogom, sa FIBA licencom, koja je za basket 3×3 u upotrebi u 80 zemalja svijeta. Ta podloga je pogodna za sve sportove, skoro je nemoguće povrijediti se, laka je za montiranje, ima čak i uv zaštitu a i odličnu drenažu, pa pomenute baruštine ne predstavljaju prepreku za igru. Tu su i tribine i improvizovane svlačionice, tako da, u ovom trenutku, djeca iz drugih škola žešće zavide djeci iz BJO.

U međuvremenu, “prava stvar” šminka “našu”, barsku, polovinu trga za preko 600 000 €, praveći kontrast sa onom, za starije lokalce “sentimentalnom” polovinom od preko ulice, u vlasništvu poznatog biznismena koji će nam to jednog dana sve prodati po paprenoj cijeni, kad se već neko nije na vrijeme sjetio da učini “pravu stvar” i otkupi sopstveni epicentar grada po bagatelnoj. Naravno, odsustvo svakog osjećaja za prioritete jeste realna smetnja realnoj potrebi da se na mjestu 90 posječenih čempresa, koji su sada kvalitetna građa u nepoznatoj pilani i za nepoznate novce, izgradi možda još jedno javno igralište, sa propratnim mobilijarom za teretanu na otvorenom. Ipak, kao neko kome terasa gleda pravo na zgarište čuvenog ekocida, ne mogu da se otmem utisku da je, umjesto tundre u začeću, na tom mjestu moglo da se popravi stanje, umjesto čega se od trga gradio trg.

No, možda “Prava stvar” planira da učini još jednu “pravu stvar” i da pomenutu lokaciju ustupi na gazdovanje JP Rumija, zaduženom za uzgoj, zaštitu i lov divljači ili da nama, kojima terasa gleda na zaraslu livadu u centru grada, podijele karabine, pa da pripucamo nedeljom pripucamo na prepelice.

Da se ne izmotavam i ne dubim digresiju, vraćam se na obrazovanje. Dakle, “čija su naša djeca?” U čijoj su nadležnosti i da li je to presudno kada se radi o njihovoj budućnosti, bezbjednosti, ugodjaju, radosti koja proističe iz tog ugodjaja, eventualnom prepoznavanju talenata medju klincima iz grada koji je dao 2 NBA košarkaša, čak i u ovakvim uslovima?

Na žalost, kao da nisu naša, već resornog ministarstva, pa ni unutar pojedinih škola nije mnogo bolja situacija. Lopta nekad odskoči a nekad se zabode u truli parket, ali daleko od toga da je sve u sportu, i ovaj osvrt nije samo o slici i prilici koju svi vide, već o obrazovanju u Baru uopšte, i mjeri u kojoj se ono može poboljšati, zaobilazeći nadležne koji ne pokazuju interesovanje.

Po svedočenju djece i nastavnika, kabineti za prirodne nauke su tek učionice sa zastarelim rekvizitima, iz doba njihovih očeva, pa i djedova. Tj. djedovi su baratali novim rekvizitima za to vrijeme a prenose se s koljena na koljeno kao epska pjesma. Ne sjećam se da je moja generacija secirala žabe, mada ne znam ni da li bi to danas bilo humano i “politički korektno”, ukoliko žaba nije na meniju. Ne sjećam se ni da smo virnuli u mikroskop, proizveli neku reakciju u kabinetu hemije ili praksom dokazali teoriju u kabinetu fizike, opremljenim drvenim lenjirom. Znam samo da je status quo i dalje na snazi, a kako smo naučili da tapkanja u mjestu nema, barsko školstvo nazaduje. Niko ne može da me ubijedi da je lokalna samouprava tu bespomoćna. Jednostavno je: ako stotinjak lovaca ima svoje javno preduzeće, zašto ne bi postojao neki sekretarijat za podršku školstvu? Kada se izgradi nova škola u Šušnju, lokalni DPS se hvali time kao da su je podigli svojim rukama. Kada je loše, to nije do njih.

Politički konkretno, evo analize: Naši su đaci poslednji ili pretposlednji na PISA testiranjima, koja su najveće međunarodno istraživanje u oblasti obrazovanja.

Testovima se procjenjuju znanja koja su učenici stekli tokom školovanja u dva glavna domena: matematika i prirodne nauke. Ukratko, svi oni predmeti za koje nema uslova za ozbiljnije izučavanje u našim “kabinetima”. Siguran sam, da ih ima, da bi i naša djeca bila medju prvima.

Ovdje, pak, zaista prestaju mogućnosti lokalnih političara, čiji je posao da pronadju način a ne izgovor. To što fali nastavnog kadra, (u Baru, konkretno, 18 nastavnika matematike) ne može da nadoknadi lokalna samouprava, jer je obrazovni sistem sistematski urušavan godinama i sa jasnim ciljem, i to sa samog vrha piramide, ka dnu. Jednostavno, osnovane su nove srednje škole, sa labavim kriterijumima ocjenjivanja, standard opao i u gimnazijama, a roditelji ko roditelji- pomislili da su i njihova djeca za fakultet. Kada su još radile plave torbe i bijele koverte, Duško Knežević je prvi namirisao novac u obrazovanju, pa je Đukanović, kao neko sa dobrim njuhom za “prave stvari”, zajedno sa, danas već slobode lišenim partnerom, Veselinom Vukotićem počeo da prepisuje, dobili smo i u Baru malu fabriku menadžera, pa se danas duže čeka na autolimara nego na transplantaciju jetre a varioci prave pare kao kontrolori leta. Za to vrijeme, na birou rada, svoje kompanije čeka armija menadžera.

Sve ovo pišem kao građanin Bara i kao otac talentovanih klinaca. Želja mi je da podržim ljude koji imaju želje i volje, koji žele da promijene sliku grada koju mi je, u jednoj rečenici, opisala jedna starija ruska gospodja koju sam povezao od crkve sv. Nikole do grada, a koja je na moje pitanje: “Zašto živite u Baru a ne u Peterburgu” rekla: “Zato što je Bar odično mjesto za penzionere”.

Neki ljudi žele to da promijene, i kao otac osnovca koji tek pokazuje sklonosti ka prirodnim naukama, koji ne propušta košarkaški trening, a nakon treninga se bori za svoje mjesto pod košem, jednim od dva, na jednom jedinom javnom igralištu, koje jedino i jeste prava stvar, ali toliko nedopustivo, neshvatljivo i neukusno- usamljen primjer i proizvod priprema za ove izbore, na kojima ću podržati najjaču opozicionu listu.
To je lista koju čini trojna koalicija Demokrata, Pokreta “Evropa Sad” i Ujedinjene Crne Gore, tima lokalnih političara kojima su rešenja imperativ a izgovori nepoznanica. Idemo, ljudi!

Bar

„Crnogorac“ 1925. godine: Barski biskupi 900 godina nosili titulu „srpski primas“

Published

on

List „Crnogorac“ 3. januara 1925. godine pravi osvrt na beogradski list „Vreme gdje se nagovještava ukidanje barskoj arhiepiskopiji titule srpskog primasa ili bar da se negova stolica izmjesti u Beograd kao prijestonicu srpskog naroda.

Beogradski list „Vreme“ u svom broju od 18 decembra 1924. godine pod naslovom: Jedna nacionalna pozicija u opasnosti“, iznosi da se vlada nosi mišlju da ukine starodrevnu titulu srpskog primasa, koju nosi naš barski episkop.

Radi značaja gornje titule potrebno je, da u kratkim potezima ovdje iznesemo istorijat srpskog primasa.

Za vlade kralja Mihaila gospodara Zete u drugoj polovini XI vijeka, episkop barski dobio je titulu primas srpski. To je bilo u vremenu epohe penjanja srpskog naroda ka prestižu na Balkanu, koji je ostvaren tek sto godina docnije pod Nemanjićima.

Dakle primas srpski postoji već skoro 900 godina u Baru. Za sve ovo vrijeme od 900 godina i pored toga što je Bar potpadao pod raznim gospodarima, nije se našao ni jedan da ukine taj naziv, nego je on uvijek blistao kao znak negdašnje naše slave i veličine. U pošljednje vrijeme je taj naziv bio malo pao u zaborav do godine 1902, kada je ondašnja crnogorska vlada sa mnogo truda uspjela da potvrdi primasa Srbije u licu arhiepiskopa barskog pok. Milinovića.

Čudnovito je da pošto razni osvajači toga kraja u raznim vremenima nijesu našli za shodno da ukinu titulu srpskog primasa, otkuda se sada u Beogradu porodila ta ideja da se on ukine i oduzme ta titula arhiepiskopiji barskoj. Opravdanje da tako velika titula treba da ima sjedište u prijestinici netačno je. Mi imamo zato mnogo primjera, a primasi nemaju sjedišta u prijestonicama. Tako na primjer: U Parizu nije sjedište francuskog primasa, nego u Lionu, U Njemačkoj ne sjedi primas njemački, već u Salcburgu u Austriji, niti u Pešti ugarski već u Ostroganu, varošici od svega 18000 duša. Tako isto naš Bar nosi primatsku titulu, a ne ni Beograd ni Zagreb, jer ju je Bar nosio i onda kada je prijestonica bila u Skadru.

Dakle stolica primasa srpskoga mora biti u Baru, a ne u Beogradu.

 

Nastavi Citanje

Bar

Leković: Investitor sipa beton u more, nadležni da zaustave uništavanje obale

Published

on

Poslanik Demokrata i odbornik u SO Bar Momčilo Leković saopštio je da u ekskluzivnoj zoni morskog dobra, na katastarskoj parceli 2517/1 KO Sutomore (u blizini nekadašnjeg Hotela “Inex”) jedan od poznatih barskih investitora sipa beton u more, čime, kako tvrdi, proširuje svoju vještački stvorenu plažu.

“Vjerovatno će me SD i DPS prvaci (možda i još neki) optužiti da ponovo radim protiv ,,savjesnih” investitora, a samim tim i razvoja države, ali oprostite mi, morao sam, ostavljam građanima da sami sude da li je ovo u interesu grada i države ili pojedinca koji godinama uzurpira ovaj dio obale. Ovom istom investitoru Opština je prije par godina sagradila (takođe na samoj obali) fekalnu stanicu za njegov nelegalni soliter (betonsko čudo u desnom uglu)”, istakao je Leković.

 (Foto: Demokratska Crna Gora)

On kaže da se godinama mještani naselja “Ivan Milutinović” bore, protestuju upućuju prijave ali kako koja vlast dođe na čelo nadležnih resora tako ovaj investitor lakše ostvaruje svoje naume.

“Pozivam Morsko dobro, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i sve nadležne organe da konačno zaustave uništavanje naše obale. Pozvao bih i Opštinu Bar, ali od njih nažalost ne očekujem bilo kakvu reakciju”, istakao je Leković.

Nastavi Citanje

Bar

Prosječna plata u aprilu 828 eura

Published

on

Prosječna bruto zarada u aprilu u Crnoj Gori iznosila je 1.036 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 828 eura. U odnosu na prošli mjesec porasla je za 0,4 procenta.

Prosječna neto zarada u aprilu u odnosu na mart 2024. godine zabilježila je rast od 0,4%, dok je prosječna (neto) zarada u aprilu 2024. u odnosu na isti mjesec prethodne godine zabilježila rast od 5,3 procentra, pokazuju podaci Monstata.

Kako navode, ako se ima u vidu da su potrošačke cijene u aprilu u odnosu na mart ove godine zabilježile rast od 0,1% proizilazi da su realne zarade za isti period zabilježile rast od 0,3%.

„Po sektorima djelatnosti, prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) u aprilu 2024. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježile su rast u sljedećim sektorima djelatnosti: snabdjevanje vodom; upravljanje otpadnim vodama, kontrolisanje procesa; uklanjanje otpada i slične aktivnosti (1,7%), poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (1,5%), građevinarstvo (1,4%), trgovina na veliko i trgovina na malo; popravka motornih vozila i motocikala (1,0%), državna uprava i odbrana: obavezno socijalno osiguranje (0,8%), informisanje i komunikacije (0,7%), zdravstvena i socijalna zaštita (0,7%), snabdjevanje električnom energijom, gasom, parom i klimatizacija (0,5%), usluge smještaja i ishrane (0,5%), finansijske djelatnosti i djelatnost osiguranja (0,5%) i vađenje ruda i kamena (0,3%)“, navode u Monstatu.

Pad prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) u aprilu 2024. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježen je u sektorima stručne, naučne i tehničke djelatnosti (1,4%), poslovanje nekretninama (0,7%), prerađivačka industrija (0,3%), saobraćaj i skladištenje (0,3%), ostale uslužne djelatnosti (0,3%), administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (0,2%), obrazovanje (0,1%) i umjetničke zabavne i rekreativne djelatnosti (0,1%).

Kako pojašnjavaju, podaci o prosječnim zaradama prikazuju zarade isplaćene u mjesecu i dobijeni su iz redovnog mjesečnog istraživanja izvještaja o zaposlenima i zaradama (obrazac RAD–1).

„Prosječna zarada (bruto) izračunava se tako što se ukupno isplaćena masa zarada u mjesecu dijeli sa brojem zaposlenih na koje se odnose izvršene isplate“, naveli su iz Monstata.

Kako se ukazuje, zaradu bez poreza i doprinosa (neto) čini zarada (bruto) umanjena za poreze i doprinose na teret zaposlenog.

„Indeks realne prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) predstavlja odnos između indeksa nominalne prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) i indeks potrošačkih cijena“, objašnjavaju u Monstatu.

Nastavi Citanje

U Trendu

Copyright © 2021 Nadlanu. Theme , powered by WordPress.