Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u Božićnoj poruci pozvao je narod u Crnoj Gori da ima strpljenja i da molitvom za mir u državi i cijelom svijetu doprinese razrješenju različitih kriza i sveopšte zabrinutosti.

„Danas se sva tvar veseli i raduje, jer Hristos se rodi od Djeve Otrokovice. (Pripjev na devetoj pjesmi božićnog kanona)

Ispuniše se drevna proroštva o dolasku Mesije, Spasitelja svijeta – Hristos se rodi u Vitlejemu Judejskome. Anđeli božiji proslavljaju ga na nebu pjesmom Slava na visini Bogu!, a pastirima vitlejemskim javiše rodi se Gospod! Zvijezda nebeska dovede careve sa istoka do kolijevke Bogomladenca, koji ga nadahnuti Duhom Svetim prepoznaše kao Cara nad carevima i darovaše ga najskupljim darovima kao svog Gospodara. I zvijezda vodilja svojim sjajem proslavi novorođenog kao prorokovano Sunce pravde (Mal 4, 2) i kao zvijezdu (4 Moj 24, 17) koja je sinula iz potomstva Jakovljevog koju, vjekovima ranije, u svom zanosu vidje Valaam, prorok iz neznabožaca. Anđeli, pastiri i carevi u ime cijele tvorevine, neba i zemlje radosno dočekaše Bogomladenca. Njima se svojim glasovima iz dubine vjekova pridružiše proroci i pravednici. Sveti Josif obručnik, čuvar djevstva Presvete Bogorodice blagodari Bogu koji ga udostoji da bude smjerni služitelj tajne Ovaploćenja Spasitelja svijeta.

Svi proslavljaju Bogomladenca i njegovu Prečistu Majku Bogorodicu koja ga bez muža zače silom Duha Svetoga u svojoj djevičanskoj utrobi. Na njoj se ispuni Isaijino mesijansko proroštvo Djeva će začeti i rodiće Sina i nadjenuće mu ime Emanuil, što znači s nama Bog (Is 7, 14). Ovu Djevu čim je začela sveta Jelisaveta nazva Majkom Gospoda, Majkom Božijom. Zbog toga kada slavimo rođenje Hristovo veličamo i njegovu Prečistu Majku ispovijedajući spasonosnu istinu da je Bog postao čovjek kao jedan od nas ne umanjivši svoje Božanstvo. Arhangel Gavril, javljajući blagu vijest Presvetoj Djevi da će roditi Sina nazva ga Isusom ukazujući na njegovo djelo spasenja roda ljudskog. Crkva Božija primivši od njega punoću istine ispovijeda da je Isus Hristos, Sin Boga živoga. Tako Petru otkri Otac naš nebeski, a Pavle jasno svjedoči da Isusa niko ne može nazvati Hristom i time posvjedočiti njegovo Božanstvo osim Duhom Svetim.

Odgonetajući tajnu nad tajnama Rođenja Hristovog istovremeno obraćamo pažnju na njegovo krajnje smirenje koje je pokazao prilikom dolaska u ovaj svijet. Nije se uzgnušao ljudske prirode zaražene grijehom, nego je primio da je iscijeli i obnovi. Iako je Gospodar nad gospodarima nije izabrao za mjesto svog rođenja carsku palatu nego mračnu i smrdljivu stočnu pećinu blizu Vitlejema izjednačivši se sa ljudskom bijedom do kraja. Gledajući ga svojim duhovnim očima, obučena u nemoć novorođenčeta kako na slami u jaslama stočnim leži mi vidimo onoga koji će oboriti ljudsku gordost i demonske obmane od početka, a uzvisiti smirene i sve one koji sa nadom u njega trpe poniženja i nepravde i razne druge bijede ovog svijeta i vijeka.

Proslavimo draga braćo i sestre Rođenje Hristovo molitveno i saborno na svetim bogosluženjima. Pripremljeni postom i molitvom, udostojivši se Svetog Pričešća mi ćemo primiti Bogomladenca u srca svoja. On nam se kroz Svete Tajne daje kao nebeski hljeb i piće vječnog života. Od njega dobijamo oproštaj i otpuštenje grjehova, obnovljenje naše prirode, a time i obnovljenje našeg zajedništva. Obnavljajući se vječnim novinama Bogomladenca živimo novim životom u velikoj i nerazorivoj zajednici Crkve Božije. Svako drugo zajedništvo, zasnovano na materijalnim interesima, ma koliko moglo biti korisno, u krajnjem ishodu ograničava čovjeka i guši njegovu slobodu. Zajedništvo u Hristu, sa svima Svetima, prožeto i oživotvoreno Duhom Svetim izgrađuje, a ne sputava bogolike ličnosti, nadahnjuje ih i prosvjetljuje njihove stvaralačke sile i sposobnosti, usavršavajući ih do istinske slobode i ljubavi. Bog, Otac naš nebeski želi nas vidjeti, ne kao robove, nego kao sinove i kćeri, kao svoju ljubljenu djecu. Zato je poslao svog Jedinorodnog Sina u ovaj svijet da se poistovijeti sa nama i da nas usinovi Bogu i Ocu u slobodi i slavi djece Božije. Sveopšta Božićna radost koja vrhuni u svetoj Liturgiji preliva se u hrišćanske domove. Božanska ljubav i mir prožima bračnu zajednicu jer je brak blagosloven od postanja svijeta kao zajednica ljubavi i trajna duhovna i prirodna veza između muža i žene. Rađanje djece je umnožavanje ljubavi u hrišćanskoj porodici i ispunjenje prvobitne Božije zapovijesti. Hristovo rođenje otkriva smisao života i rađanja djece ukrepljujući roditelje da svojoj djeci pruže što više ljubavi, lijepo hrišćansko vaspitanje i dobro obrazovanje. U porodičnom domu kroz našu krstonosnu istoriju odnjegovane su najuzvišenije vrijednosti vjere, časti, gostoprimstva, rodoljublja, čojstva i junaštva na kojima je utemeljeno duhovno biće Crne Gore. Jasno je samo po sebi da svi oni koji javno i bestidno promovišu nemoral i prostakluk sablažnjavajući djecu i omladinu potkopavaju cio naš narod i njegovu otadžbinu.

Suočeni sa zabrinjavajućim nedostacima obrazovanja naše djece u školama mi smo uz pomoć dobrih ljudi i Vlade Crne Gore registrovali Pravoslavnu gimnaziju Svetog Save u Podgorici koja će početi sa radom naredne školske godine. U njoj će se pored ostalih gimnazijskih predmeta izučavati i pravoslavna vjeronauka kao važan dio opšteg obrazovanja. Cilj nam je, da primjenjujući najviše obrazovno – vaspitne standarde, što bolje pripremimo učenike ove Gimnazije za buduće studije po njihovom slobodnom izboru. Uvjereni smo da ćemo na takav način dati veliki doprinos školstvu Crne Gore. Vjera i vjeronauka ne ograničavaju nego podstiču istraživačke, stvaralačke i saznajne moći čovjeka čemu su nam najbolji svjedoci Njegoš i Tesla među svim drugim genijalnim stvaraocima i naučnicima. Zbog toga sve prigovore protiv vjerskog obrazovanja u školama odbacujemo kao površne, prevaziđene ili zlonamjerne.

Naša sveta vjera otkriva da sloboda čovjekova počinje razrješenjem i oslobođenjem od sveza grijeha. Biti slobodan znači imati široko i otvoreno srce za bližnje. Ne samo za one koji isto misle kao i mi, nego i za one koji različito i suprotno od nas misle. Učinimo sve da razlike u mišljenjima među nama ne odvedu u podjele, mržnju i raskole. Iskoristimo pomenute razlike kao važan povod za dobar i sveobuhvatan dijalog koji je ključ za rješenje mnogih nesporazuma među ljudima i za uspostavljanje njihovih bratskih odnosa.

Najbolji momenat da započnemo popravljati i nanovo izgrađivati međuljudske odnose u Crnoj Gori je ovaj znameniti i svijetli praznik u koji se Hristos svojim rođenjem pojavio u mračnoj vitlejemskoj pećini da svjetlošću svoga Božanstva prosvijetli tamu ovog svijeta, prvenstveno tamu grešnih ljudskih duša. Carstvo Božije počelo je da se projavljuje ovdje na zemlji od momenta Hristovog Rođenja. Ono je naša nebeska i nerazoriva otadžbina. Da bismo postali njegovi građani mi pravoslavni hrišćani treba da izgrađujemo i svoju zemaljsku otadžbinu kao društvo pravde, slobode i istinske čovječnosti, jer na takav način gradimo svoje spasenje i spasenje svojih bližnjih.

U ove blage dane pozivamo cio vjerujući pravoslavni narod u Crnoj Gori da ima strpljenja i da molitvom za mir u našoj državi i cijelom svijetu doprinese razrešenju različitih kriza i sveopšte zabrinutosti. Budimo ljudi! kako je govorio svetopočivši Patrijarh srpski Pavle. Srpska Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori će i u buduće kao i do sada biti sa svojim narodom i vršiti svoju uzvišenu službu koja joj je od Boga povjerena. Nećemo dijeliti svoj vjerujući narod ni po nacionalnoj ni po stranačkoj pripadnosti, nego ćemo širiti bratsku slogu i razumijevanje, poštovanje i praštanje. Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece.

U Božićnoj radosti, dušom i srcem podržavamo našu braću i sestre na svagda raspetom Kosovu i Metohiji. Vidimo da se međunarodne garancije za njihovu slobodu i miran život ne sprovode u djelo. Junački trpe nepravde, pritiske i progone ali ostaju vjerni zavjetu svetog kneza Lazara i nemanjićkim svetinjama. Divimo se njihovoj izdržljivosti i hrabrosti koje su dar od Boga. Nebesku vedrinu i ljepotu hrišćanske vjere koju širi Vladika Teodosije u ovom teškom vremenu, zajedno sa sveštenstvom, monaštvom, vjernim narodom i prizrenskim bogoslovima vidimo kao svijetlo svjedočanstvo Jevanđelja Hristovog, bez mnogo riječi, a sa puno žrtve i ljubavi.

Pred kolijevkom Bogomladenca Hrista molimo se Bogu da se što prije vrati mir i da prestane bratsko krvoproliće u Ukrajini, zbog čega su mnogi iz te napaćene zemlje izbjegli. Svima koji su ostali bez svojih domova upućujemo riječi bratske utjehe i božićni cjeliv mira, a one koji su došli u Crnu Goru primamo kao svoju dragu braću i sestre u Hristu. Vrata naših srca, hramova i domova za njih će uvijek biti otvorena. Nije nam teško da ih sa ljubavlju pomažemo sve dok ih Bog ne obraduje povratkom njihovoj voljenoj otadžbini.

Sa molitvom da božićna radost obasja i obraduje sve vjerne, djecu i odrasle, zdrave i bolesne, a naročito tužne, potištene i usamljene, i sve ljude dobre volje, da se blagoslov Božiji u nastupajućoj Novoj godini izlije na cijelu tvorevinu, srdačno čestitamo svima i svakome svijetli praznik Rođenja Hristovog sa najradosnijim pozdravom:

Mir Božiji! Hristos se rodi!“, navodi se u Božićnoj poruci mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.