Connect with us

Bar

Godišnjica oslobođenja Bara

Published

on

Na današnji dan, prije 145 godina, crnogorska vojska oslobodila je Bar koji je 307 godina bio pod vlašću Osmanskog carstva.

Poslije oslobođenja Nikšića i Bileće u crnogorsko-turskom ratu (1876. godine do 1878. godine), naišavši na oštar otpor austrougraske vlade po pitanju daljeg nastupanja u Hercegovini, crnogorska vojska je svoje operacije prebacila ka primorju.

Početkom novembra 1877. godine knjaz Nikola je glavninu svojih snaga, 20 bataljona i 18 topova, koncentrisao u rejonu Virpazara. Sa ostalim snagama demonstrirao je prema Spužu i Podgorici, da bi zavarao Turke.

Izvukavši topove na visove Sutormana, crnogorska vosjka je nastupala prema Baru u dvije kolone: Desna, pod komandom vojvode Maša Vrbice, pravcem Sutorman – Zupci – Bar, i lijeva, pod komandom vojvode Ilije Plamenca, pravcem Sutorman – prevoj Bijela Skala – Bar a jedan dio se izdvojio prema Skadarskoj krajini.

Kada su uspjeli da zauzmu utvrđenje Sutorman, crnogorska vojska se pregrupisala i zauzela je dominirajuće položaje oko Bara. Tri bataljona su bila upućena prema barskoj luci, dok je vojvoda Plamenac sa ostalim snagama zauzeo položaje prema Skadaru i Ulcinju. Zauzeto je utvrđenje Volujica i bila je uspostavljena kontrola nad barskom lukom i utvrđenjem Haj-Nehaj. Glavnina turskih snaga u Starom Baru se veoma uporno branila podržavana sa pet ratnih brodova, koji su iz barske luke svakodnevno tukli položaje crnogorske vojske oko grada.

Tri dana nakon otpočinjanja opsade, vojvoda Vrbica je komandantu grada uputio poziv da se preda, garantujući mu slobodan prolaz do Skadra ili onamo gdje on izabere. Turci nijesu prihvatili ponudu vojvode Vrbice. I knjaz Nikola je pokušavao da privoli osmanske zapovjednike na predaju. Kada ovi pokušaji da se Bar dobije bez borbe nijesu uspjeli, knjaz Nikola je odlučio da izvrši novi raspored snaga.

Deset bataljona je bilo raspoređeno na prostoru Dobre Vode, između Bara i Ulcinja, sa zadatkom da zaustave eventualnu pomoć koja bi mogla doći iz Skadra. Ovi bataljoni su bili pod komandom vojvode Ilije Plamenca. Istovremeno, crnogorska artiljerija je raspoređena oko grada, i njoj je pripao glavni zadatak u osvajanju Bara.

Bombardovanje Bara trajalo je tokom čitavog decembra 1877. godine. Zbog posledica bombardovanja, izmorenosti, nedostatka vode i uviđanja da opsjednutom gradu neće stići pomoć, osmanski komandant je odlučio da preda Bar Crnogorcima.Izgubivši svaku nadu u dolazak pojačanja, Turci su se 10. januara 1878. godine predali i tom prilikom je bilo zarobljeno 2237 vojnika i 15 topova.

„Vjenčavam te srpsko more, sa slobodom Crne Gore“, riječi su knjaza Nikole nakon oslobođenja Bara u januaru 1878. godine.

Akademski slikar iz Zadra Ivan Žmirić 1881. godine na Cetinje je donio sliku „Vjenčanje Crne Gore sa morem“ gdje su je na dvoru vidjeli Knjaz i visoke zvanice, dok je za građane Cetinja bila izložena u „ondašnjoj velikoj gostionici Lokanda“. Na slici je predstavljeno svečano okićeni jedrenjak na kome se vijore crnogorske zastave dok isplovljava iz Bara, sa mnoštvom svijeta na obali koji brod oduševljeno pozdravljaju. Na pramcu je markantna figura Knjaza Nikole u pozi sa podignutom desnom rukom u kojoj je prsten za bacanje u more.

Pored njega sjedi knjaginja Milena sa prijestolonaslednikom Danilom. Na samom pramcu, u sjedećem položaju, nagnuta preko ograde jedrenjaka je princeza Zorka. Ostale ličnosti na brodu su poznati crnogorski junaci Božo Petrović, Petar Vukotić, Mašo Vrbica, Ilija Plamenac, Peko Pavlović, Marko Miljanov i dr. Po bočnoj strani broda vise vijenci cvijeća, na trakama trobojkama ispreplijetanim sa vijencem lovora ispisana su imena mjesta gdje su se vodile pobjedničke bitke, Vučji do, Nikšić, Fundina, Bar.

Bar

„Crnogorac“ 1925. godine: Barski biskupi 900 godina nosili titulu „srpski primas“

Published

on

List „Crnogorac“ 3. januara 1925. godine pravi osvrt na beogradski list „Vreme gdje se nagovještava ukidanje barskoj arhiepiskopiji titule srpskog primasa ili bar da se negova stolica izmjesti u Beograd kao prijestonicu srpskog naroda.

Beogradski list „Vreme“ u svom broju od 18 decembra 1924. godine pod naslovom: Jedna nacionalna pozicija u opasnosti“, iznosi da se vlada nosi mišlju da ukine starodrevnu titulu srpskog primasa, koju nosi naš barski episkop.

Radi značaja gornje titule potrebno je, da u kratkim potezima ovdje iznesemo istorijat srpskog primasa.

Za vlade kralja Mihaila gospodara Zete u drugoj polovini XI vijeka, episkop barski dobio je titulu primas srpski. To je bilo u vremenu epohe penjanja srpskog naroda ka prestižu na Balkanu, koji je ostvaren tek sto godina docnije pod Nemanjićima.

Dakle primas srpski postoji već skoro 900 godina u Baru. Za sve ovo vrijeme od 900 godina i pored toga što je Bar potpadao pod raznim gospodarima, nije se našao ni jedan da ukine taj naziv, nego je on uvijek blistao kao znak negdašnje naše slave i veličine. U pošljednje vrijeme je taj naziv bio malo pao u zaborav do godine 1902, kada je ondašnja crnogorska vlada sa mnogo truda uspjela da potvrdi primasa Srbije u licu arhiepiskopa barskog pok. Milinovića.

Čudnovito je da pošto razni osvajači toga kraja u raznim vremenima nijesu našli za shodno da ukinu titulu srpskog primasa, otkuda se sada u Beogradu porodila ta ideja da se on ukine i oduzme ta titula arhiepiskopiji barskoj. Opravdanje da tako velika titula treba da ima sjedište u prijestinici netačno je. Mi imamo zato mnogo primjera, a primasi nemaju sjedišta u prijestonicama. Tako na primjer: U Parizu nije sjedište francuskog primasa, nego u Lionu, U Njemačkoj ne sjedi primas njemački, već u Salcburgu u Austriji, niti u Pešti ugarski već u Ostroganu, varošici od svega 18000 duša. Tako isto naš Bar nosi primatsku titulu, a ne ni Beograd ni Zagreb, jer ju je Bar nosio i onda kada je prijestonica bila u Skadru.

Dakle stolica primasa srpskoga mora biti u Baru, a ne u Beogradu.

 

Nastavi Citanje

Bar

Leković: Investitor sipa beton u more, nadležni da zaustave uništavanje obale

Published

on

Poslanik Demokrata i odbornik u SO Bar Momčilo Leković saopštio je da u ekskluzivnoj zoni morskog dobra, na katastarskoj parceli 2517/1 KO Sutomore (u blizini nekadašnjeg Hotela “Inex”) jedan od poznatih barskih investitora sipa beton u more, čime, kako tvrdi, proširuje svoju vještački stvorenu plažu.

“Vjerovatno će me SD i DPS prvaci (možda i još neki) optužiti da ponovo radim protiv ,,savjesnih” investitora, a samim tim i razvoja države, ali oprostite mi, morao sam, ostavljam građanima da sami sude da li je ovo u interesu grada i države ili pojedinca koji godinama uzurpira ovaj dio obale. Ovom istom investitoru Opština je prije par godina sagradila (takođe na samoj obali) fekalnu stanicu za njegov nelegalni soliter (betonsko čudo u desnom uglu)”, istakao je Leković.

 (Foto: Demokratska Crna Gora)

On kaže da se godinama mještani naselja “Ivan Milutinović” bore, protestuju upućuju prijave ali kako koja vlast dođe na čelo nadležnih resora tako ovaj investitor lakše ostvaruje svoje naume.

“Pozivam Morsko dobro, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i sve nadležne organe da konačno zaustave uništavanje naše obale. Pozvao bih i Opštinu Bar, ali od njih nažalost ne očekujem bilo kakvu reakciju”, istakao je Leković.

Nastavi Citanje

Bar

Prosječna plata u aprilu 828 eura

Published

on

Prosječna bruto zarada u aprilu u Crnoj Gori iznosila je 1.036 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 828 eura. U odnosu na prošli mjesec porasla je za 0,4 procenta.

Prosječna neto zarada u aprilu u odnosu na mart 2024. godine zabilježila je rast od 0,4%, dok je prosječna (neto) zarada u aprilu 2024. u odnosu na isti mjesec prethodne godine zabilježila rast od 5,3 procentra, pokazuju podaci Monstata.

Kako navode, ako se ima u vidu da su potrošačke cijene u aprilu u odnosu na mart ove godine zabilježile rast od 0,1% proizilazi da su realne zarade za isti period zabilježile rast od 0,3%.

„Po sektorima djelatnosti, prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) u aprilu 2024. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježile su rast u sljedećim sektorima djelatnosti: snabdjevanje vodom; upravljanje otpadnim vodama, kontrolisanje procesa; uklanjanje otpada i slične aktivnosti (1,7%), poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (1,5%), građevinarstvo (1,4%), trgovina na veliko i trgovina na malo; popravka motornih vozila i motocikala (1,0%), državna uprava i odbrana: obavezno socijalno osiguranje (0,8%), informisanje i komunikacije (0,7%), zdravstvena i socijalna zaštita (0,7%), snabdjevanje električnom energijom, gasom, parom i klimatizacija (0,5%), usluge smještaja i ishrane (0,5%), finansijske djelatnosti i djelatnost osiguranja (0,5%) i vađenje ruda i kamena (0,3%)“, navode u Monstatu.

Pad prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) u aprilu 2024. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježen je u sektorima stručne, naučne i tehničke djelatnosti (1,4%), poslovanje nekretninama (0,7%), prerađivačka industrija (0,3%), saobraćaj i skladištenje (0,3%), ostale uslužne djelatnosti (0,3%), administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (0,2%), obrazovanje (0,1%) i umjetničke zabavne i rekreativne djelatnosti (0,1%).

Kako pojašnjavaju, podaci o prosječnim zaradama prikazuju zarade isplaćene u mjesecu i dobijeni su iz redovnog mjesečnog istraživanja izvještaja o zaposlenima i zaradama (obrazac RAD–1).

„Prosječna zarada (bruto) izračunava se tako što se ukupno isplaćena masa zarada u mjesecu dijeli sa brojem zaposlenih na koje se odnose izvršene isplate“, naveli su iz Monstata.

Kako se ukazuje, zaradu bez poreza i doprinosa (neto) čini zarada (bruto) umanjena za poreze i doprinose na teret zaposlenog.

„Indeks realne prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) predstavlja odnos između indeksa nominalne prosječne zarade bez poreza i doprinosa (neto) i indeks potrošačkih cijena“, objašnjavaju u Monstatu.

Nastavi Citanje

U Trendu

Copyright © 2021 Nadlanu. Theme , powered by WordPress.