Connect with us

Bar

In memoriam: Dr Žarko Ivanović

Published

on

Umro je moj školski drug i prijatelj, ispisnik i kolega, dr Žarko Lukin Ivanović. I on pripada onoj prvoj generaciji maturanata Barske gimnazije iz davne 1957. godine.

Za nas, starobarske gimnazijalce što smo nosili tjeskobu svog senzibiliteta sa „gornje džade“, Žarko i novopridošli osnovci sa Pristana bili su nekako drugačija djeca, djeca grada, mali, skockani gospodičići. I tu, u tom svetilištu na Bauziku, sudbina je Žarka i mene vezala nekim nevidljivim pupčanikom za čitav život, tako da su nas, nerijetko, zamjenjivali: Žarko – Žika i Žika – Žarko. Proveli smo zajedno osam gimnazijskih godina, u istoj učionici, klupa do klupe, zajedno nam tekli školski dani, maturirali i zajedno otišli u Beograd na studije medicine. Dok sam se ja gombao po podstanarskim udžericama na periferiji, Žarko je stanovao u elitnom studentskom domu „Ivo Lola Ribar“, u samom centru grada, u kome su boravili sinovi istaknutih boraca i junaka iz rata i socijalističke izgradnje i studenti iz nesvrstanih zemalja. I svi smo znali da je tom njegovom povlašćenom habitatu kumovala neka jaka kučko-doljanska veza i zbijali smo šale kako dobri čika Luka u tom krvavom ratu nije mrčio metka i da je, još za vrijeme Kraljevine, bio premješten iz Žarkova u Bar, za šefa željezničke stanice, kako bi tu, pored mora, lakše liječio svoju tešku astmu i emfizem. Nekako istovremeno smo diplomirali i postali ljekari, vratili se kući i zaposlili u bolnici u Starom Baru. Radili smo sve poslove, ništa nam nije bilo teško, dežurali svaki treći dan, bili zaljubljena Hipokratova djeca. Poslije obavljenog staža odslužili smo i vojni rok vojujući u Školi u Beogradu i po kasarnama južne Srbije i Makedonije. Nekoliko sljedećih godina smo, kod onih proljećnjih i jesenjih vakcinacija djece, odlazili u Ulcinj i zajedno sa sestrama Ankom i Zorkom i sa Ismetom i „roverom“ bili nerazdvojna zavjerenička grupa: otkrili smo Konlonzu i Pistilu, Reč i Sveti Đorđe, Nide, Brajšu, Lisna Bori i sve vrijeme bili pod brižnim okom nezaboravne tete Venere i gosti čarobne porodice Kitanović. Iste godine smo se i oženili.

Razdvojile su nas, ne za dugo, naše specijalizacije. Brzo smo rasli i postali ozbiljni ljudi. I već ranih sedamdesetih bili smo najbliži saradnici. U velikom Medicinskom centru koji je objedinio sve zdravstvo Bara i Ulcinja, Žarko je godinama bio direktor bolnice, a šef ginekološko-akušerskog odjeljenja sve do penzionisanja. Tu su nas zatekli zemljotres i ono naše sveopšte stradanje i deset godina obnove. Za zapažene rezultate iz tog perioda odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvezdom i Zlatnim krstom Crvenog krsta Crne Gore. Nosilac je Nagrade oslobođenja Bara.

Žarko je bio odličan učenik i odličan student, demonstrator na fiziologiji. Bio je vrhunski ljekar, velemajstor svoga posla. Iz Ljubljane, gdje je završio specijalizaciju ginekologije i akušerstva sa najvišom ocjenom, donio je savremena znanja najbolje jugoslovenske ginekološke škole, profesora Novaka i Vilfana. Ovdje su primijenjene nove metode i vještine, rađene velike intervencije, radikalne histrektomije, konizacije, serklaži, uvedeni Fanenštilov i Barden-Hojerov rez i među prvima u Crnoj Gori „bejbi frendli“ sistem. Sve žene Bara i Ulcinja porađale su se u Barskoj bolnici. U našem ljekarskom esnafu, Žarko je bio izuzetno cijenjen i poštovan, govorilo se da je on operator „sa dvije desne ruke“. A njega su obožavale žene, kolege i saradnici. Rado je citirao Vladana Desnicu: „Žene su bolji dio čovječanstva.“ Bio je, bez sumnje, najpopularniji i najvoljeniji barski ljekar.

A prije 57 godina, bilo je ljeto, na vreloj sutomorskoj porporeli sreo je mladu, nasmijanu, prelijepu Njemicu Marion Kaufman. Nije odoljela njegovim čarima i već kod Silvesterovih dana postala je frau Ivanović. Mora biti da je to bila velika ljubav. Marion je blistavu svjetlost i bulevare mirisne Kolonje i bajkovitu dolinu Rajne zamijenila kompanijskim zgradama u Volujici i ponad Ložione, sa pogledom na lučicu i poneki brodić i na prostrano biserno žalo što se pružalo sve do dalekih zelenih perivoja Žukotrlice. Pristan je bio grad iz snova. Bila je okružena srdačnošću i dobrotom čika Luke i teta Perside, Žarkovih roditelja, nekom epskom Batrićevskom ljubavlju Žarkovih sestara Dušice i Brane i raskošnom toplinom slovenske duše o kojoj je čitala i tako malo znala. Brzo je učila naš jezik i običaje, upoznala pravoslavlje, a morala se i pomučiti jer kako, na primjer, uspješno prevesti „nachbarin“ u „komšinica, susjeda“, kad je ona ovdje i član uže porodice. Ubrzo su Žarko i Marion svili svoje porodično gnijezdo, rodili Aleksandru i Martinu, dvije prekrasne mlade dame, doktoricu i profesoricu, a onda su, kako to obično biva, došli zetovi i unučad. Ima li veće sreće od toga? Žarko je bio šmeker, volio je društvo i društvo je voljelo njega, volio je izlaske i provod, ali je, prije i iznad svega, bio porodični čovjek, porodica je za njega bila svetinja. Tragajući za smislom života i postojanja, razumio sam da je moj drug Žarko imao puno razloga da se rodi i da živi, on je obogatio ljudski rod.

Od one naše brojne, slavne generacije prvih maturanata Barske gimnazije, a možda se samo nama ta generacija činila slavnom, ostalo je još jako malo, desetak metuzalema, a možda i manje. Otišli su mnogi. Umorili smo se, dragi Žarko. Žalostan sam i tugujem ali neću proliti suzu, jer znam da ćemo se uskoro vidjeti i da ćemo, vezani onim nevidljivim pupčanikom opet biti zajedno i družiti se i piti kafu na terasi Malog dvorca, zagledani u beskraj plave vode. I već čujem tvoj lament: „Žena i voda su dva elementa od kojih je nastao ovaj svijet.“

Do viđenja, Žarko.

 

Sahrana dr Žarka Ivanovića biće obavljena sjutra, u petak, 9. septembra, u 15 časova, na groblju Gvozden brijeg.

Bar

U Sutomoru će 2024. godine biti otvoren hotel sa pet zvjezdica!

Published

on

Predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović sastali su se danas sa predstavnicima kompanija Akor i Iberostar u vezi sa projektom izgradnje hotela sa pet zvjezdica “Rixos” u Sutomoru. Kako je najavljeno, očekuju da hotel bude otvoren do ljetnje sezone 2024. i da otvori 400 novih radnih mjesta.

Predstavnici “Akora” i investitora upoznali su predsjednika Vlade sa detaljima ovog luksuznog hotela i naglasili svoju posvećenost Crnoj Gori kao turističkoj destinaciji, ukazujući da su prepoznali napore Vlade Crne Gore u privlačenju svjetskih hotelskih brendova i investitora.

gov.me

Kako napominju u saopštenju iz Kabineta premijera, Akor grupacija je broj tri u hotelskoj branši u svijetu i u svom portfoliju ima neke od najuspješnijih i najprepoznatljivih hotelskih brendova. Predstavnici Akora su naglasili da je snaga njihove kompanije u distribuciji, tako da njihovo prisustvo otvara našoj zemlji pristup ogromnom broju turista koji su njihovi lojalni klijenti.

Abazović je naglasio spremnost Vlade da investitoru (Iberostar) i predstavnicima grupacije Akor bude na raspolaganju sa ciljem prevazilaženja svih barijera kako bi se pomenuti hotel otvorio za ljetnju turističku sezonu 2024. godine.

On je izrazio zadovoljstvo zbog toga što će Sutomore i Bar dobiti renomirani hotel sa pet zvjezdica, navodeći da će to značiti novu vrijednost za taj kraj, ali i cjelokupnu turističku ponudu naše države. Posebno je istakao što će sa otvaranjem ovog luksuznog hotela biti direktno otvoreno 400 novih radnih mjesta u Sutomoru.

U narednom periodu želimo vidjeti još nekoliko hotela sa pet zvjezdica od Budve do Ulcinja“, naglasio je premijer Abazović.

Na sastanku se razgovaralo i o mogućnosti otvaranja drugih hotela u Crnoj Gori, ali i mogućnostima obuke kadrova u turizmu i ugostiteljstvu.

Sastanku su prisustvovali Branko Čupić, investitor i vlasnik Iberostar hotelske grupe sa saradnicima, kao i Fransoa Baudin i Gaurav Bušan, poslovni i izvršni direktor Akor grupe.

Nastavi Citanje

Bar

U Starom Baru održana jubilarna 20. Maslinijada (FOTO, VIDEO)

Published

on

Ministar poljoprivrede, šumastva i vodoprivrede, Vladimir Joković, pozvao je sve maslinare da u što većem broju koriste subvencije poljoprivrede i da se sva udruženja udruže u jedno, nacionalno udruženje maslinara.

Joković je danas u Starom Baru otvorio jubilarno 20. izdanje Maslinijade, podsjećajući da se u Crnoj Gori kaže „Maslina je kao majka, a vinova loza kao djevojka“.

 

Otvaranju Maslinijade prisustvovali su i premijer Dritan Abazović, ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović, ministar sporta i mladih Vasilije Lalošević, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić i predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Fešta u slavu masline, koja je prvi put održana 2002. godine, vrlo brzo postala je omiljeno mjesto susreta, zbližavanja i pozitivnog nadmetanja, a danas je u prisustvu brojnih maslinara i ljubitelja masline svečano otvoreno njeno jubilarno izdanje.

Predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, kazao je da posljednje dvije godine, kada Maslinijada nije održana, nijesu sputale maslinare da se edukuju, da vrijedno rade na revitalizaciji maslinjaka i da konstantno unapređuju kvalitet proizvodnje maslinovog ulja i proizvoda od masline.

To potvrđuju i nagrade koje barski maslinari dobijaju na međunarodnim takmičenjima, a jedna takva stigla je i sa takmičenja u Njujorku.

Publika će i sjutra na izložbenim štandovima moći da degustira masline, maslinovo ulje, sir, med, vino, domaće sokove i ostala prepoznatljiva jela barskog podneblja.

Jubilarna Maslinijada održava se u organizaciji nevladinih organizacija Maslinijada i Udruženje maslinara Antivari Stari Bar, pod pokroviteljstvom Opštine Bar i uz podršku resornog Ministarstva i Turističke organizacije Bar.

Nastavi Citanje

Bar

U Baru održana tradicionalna Svetosavska akademija

Published

on

U prepunoj zimskoj sali Doma kulture, u organizaciji Pravoslavne crkvene opština Bar, sinoć je održana tradicionalna Svetosavska akademija.

Auditorijumu se pozdravnim govorom prvi obratio mitropolit crnogorsko-primorski SPC Joanikije, čestitajući dolazeći praznik i naglašavajući da je prirodno da “ovakvim duhovnim svečanostima, riječima naših najmudrijih glava i bogougodnom pjesmom i radošću proslavimo spomen na Svetog Savu”.

Njegova ličnost i djela svijetle i dan danas i ne gube ništa od svoje slave, jer uređenje ne može narušiti netruležnu svjetlost Hristovu i Božiju u koju se Sveti Sava obukao. Još za života bio je svjetovnik svoga roda i apostol Hristov, a poslije upokojenja veliki čudotvorac i naš zastupnik pred prestolom Božijim. Pred nama je ličnost koja ima vaseljensku širinu duha i ugled u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni, ali ga srpski narod slavi kao svoga duhovnog roditelja i nebeskog zastupnika”, kazao je mitropolit Joanikije.

FOTO: Dejan Vukić

Čast da održi svetosavsku besjedu na akademiji u Baru, drugi put je imao univerzitetski profesor iz Beograda i vodeći istoričar književnosti u regionu, prof. dr Milo Lompar, koji je ukazao na nemjerljiv značaj djela Svetog Save u istoriji i kulturi srpskog naroda.

Iako je srpska istorija počela ranije, iako su tragovi srpske kulture zapretani u prethodnim vjekovima, činjenica je”, naglašava Lompar,”da u našem iskustvu pojava Svetog Save obilježava jedan utemeljujući i novi početak, a početka nema bez onoga što je učinio Sveti Sava u različitim sadržajima naše kulture i istorije”. I to, po riječima prof. Lompara, na dva načina – iz istorijske i eshatološke perspektive.

“Istorijska je naše kretanje u vremenu, a eshatološka naše kretanje iz vječnosti. Ta dva kretanja su suprotnosmjerna, ali se sreću u izuzetnim ličnostima, trenucima kulturnog i nacionalnog prepoznavanja njihovog dejstva”, kazao je Lompar.

Sveti Sava je, ističe Lompar, prvi u svemu.

Obilježio je početak Srpske crkve na način da traje dok je srpskog naroda i pamćenja u kojem se on pojavljuje, a obilježio je i jedan poseban trenutak u našem pravnom životu. Donio je zakonopravilo i napravio pravni sistem koji je obilježio nemanjićku državu, to je bilo nešto moderno i nešto što i danas ima svoje životno dejstvo”, naveo je Lompar, osvrnuvši se i to da je “Sveti Sava obilježio početak srpske umjetnosti, dovodeći slikare iz Soluna, koji su na veličanstven način obilježili visoki trenutak duhovnosti i vizantijske i srpske spiritualnosti u Studenici, Žiči i Mileševi”.

Donio je autokefalnost srpskoj arhiepiskopiji, po tu autokefalnost otišao Mikeju i u isto vrijeme krstio Stefana Prvovenčanog i ovjenčao ga krunom pravoslavnom, kao činjenicom koja ga zauvijek označava kraljem srpskih i primorskih zemalja. Postavio je pravoslavne manastire na Prevlaci, u Stonu, napravio eparhije na Kosovu i Metohiji, dao izraz i duhovni lik narodu, ušao u njegovo pamćenje u narodnoj poeziji i predanju i ušao u njegovu literaturu u srednjevjekovnom spisu velikog spiritualiste Domentijana i životnog realiste Teodosija”, nadahnuto je kazivao Lompar.

FOTO: Dejan Vukić

Prof. dr Lompar je istakao da je na početku te književnosti, Sveti Sava opisao život svog oca Simeona i pokazao da ne stvara samo otac sina, nego, u njegovom slučaju, sin iznova stvara oca, jer se kreću jedan u istorijskom, a drugi u eshatološkom poimanju vremena, baš onako kako je u Jevanđelju zapisano.

Brojna publika ovacijama je ispratila nastupe Danice Crnogorčević, hora Sabornog hrama, Folklornog ansambla KUD-a Sveti Jovan Vladimir, narodnog guslara Željka Bugarina, harmonikaša Petra Balabana i polaznika Škole vjeronauke u Baru.

Medijatori na Svetosavskoj akademiji su bili dr Dijana Marojević profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu i glumac Pavle Ilić.

 

Nastavi Citanje

U Trendu

Copyright © 2021 Nadlanu. Theme , powered by WordPress.