U nedjelju, 14. jula, na sceni iza OŠ „Stefan Mitrov Ljubiša“, sa početkom u 21 čas, biće održana budvanska premijera predstave „Svijet mogućnosti“, po tekstu i u režiji Harisa Pašovića, koprodukcija JU „Grad teatar“, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, „East–West Centra“ iz Sarajeva i Plesnog centra „Tala“ iz Zagreba.

Predstava je nastala tokom rada na projektu „Enabled Theatre“ koji kofinansira Evropska unija kroz program Kreativna Evropa. Tokom rada na implementaciji projekta, umjetnički i projektni tim je prisustvovao radionicama u budvanskom Dnevnom centu „Biseri“, u novosadskoj školi ŠOSO „Milan Petrović“, a potom u sarajevskim institucijama koje se bave njegom lica sa poteškoćama i smetnjama u razvoju: JU „Pazarić“ i JU Zavod „Mjedenica“.

Tom prilikom tim je imao priliku da se upozna sa radom ovih institucija, sa životom korisnika i njihovih porodica, kao i sa poteškoćama sa kojima se susreću u svakodnevnom životu.

Posvećeno Darku Vujoševiću

Autor: Neven MILAKOVIĆ

Ječala su muklo manastirska zvona,

Novopredstavljenog sveca proslavljala,

Na tren od vječnosti, sva je vasiona

Pred čovjekom većim od nje same stala.

Taman se obale bješe dokopao,

Grč mu se odlučni razlio po licu,

Kad je u vrtlogu Janu ugledao,

Gdje otima mraku svoju djevojčicu.

Nije zaplivao, nego poletio,

Anđeo ne pliva, no Bogolik leti,

Ni tren malovjerni nije izgubio,

Divno li se boreć` sa smrću umrjeti.

Janu, Ratka, čedo njino, zagrlio

I vaznio Bogu kao vitez sveti,

Sve nas je odozgo, znam ja, zakrstio,

Znam… kada ojuži, rijetki će vidjeti,

Kako se za sve nas, duša dobra, moli,

Poručujuć` da je svijet ovaj varka,

Kad vas zlo, jed, sumnja… bezbožnička skoli,

Sjetite se braćo, besmrtnoga Darka.

PIŠE: Vuko MARTINOVIĆ

BARA SE SJETIM

Bara se sjetim u snovima

Još sam mlad

Sjetim se Bara kada u ruku uzmem badem

Badem kao oči one koju sam toliko volio

Miris soli i borova i otvoreni nar

U Bar

Bi da me vrate

Kao da nisam ni odlazio

Hodnici sjećanja se otključaju i rašire na svaki zvuk sličan morskom

Na talas koji u čamac uporno udara

Bara se sjetim i kad loptica iz flipera izleti

Pogura me prema igraonici kod Dode

I starom kosturu autobusa koji mi je sa džuboksom, tiltovanjem i igricama tako bio Amerika pedesetih

Djeci kada kažem

Ne možete ići sami

Ne možete do kasno, drugo je vrijeme sada

Bara se sjetim i prekorim se

Ne budi licemjer

Odrastao si u gradu u kojem su ne tako davno bande vladale ulicama

Kriminalci i ubice su zavodile red

Pucalo se dugim devetkama, heklerima, snajperima, nije se žalilo municije

Otimalo se, ubijalo, gladovalo i strahovalo

Strahovalo, ali samo ponekad

Jer se moralo živjeti

I noću dođe san

Šetam sa prijateljima

Proljeće je

Bašte se otvaraju

Iz Avguste nam se javlja Dušica

Bracko i Zoki mašu iz Varadera

Stigli smo do korza koje se puni

Ljeto je

Kačimo jakne na kaktuse

Iz R&R-a se čuje „Par godina za nas”

Tek smo kod dvorca, a zahladilo je

I lišće nam se mota oko nogu

Vjetar sa sjevera pojačava

Utiskuje nam mraz u kosti

Stižemo do mosta

Pogled u Željeznicu mi ježi kožu

Patke su okovane u ledu

Budim se u znoju

Svjestan da se vrijeme ne može vratiti

Bara se sjetim kada u šaci stisnem badem

Badem kao oči one koju sam toliko volio

Bara se sjetim u snovima

Još sam mlad